Skica Nacrta za Radikalno Utopijski Manifest Skeptičnih Mistika za Društvo Duhovnih Ateista

Autor ovih redaka je pamtio dobro što mu je onih dana često znala ponavljati mama: "Sine ko ne zna kud ide, njemu je svaki put dobar", a ja stari švercer, vagabundo i kurioža, moreplovac i pustolov nisam puno mario za te riječi i eto ti ga na, završio trbuhom za kruhom u pečalbi. I sad dok u miru noći predizborne šutnje u sumrak razuma, grickam koricu kruha, gajstarbejterskog, obogaćenog lososom, hrenom začinjenog, ptičjim mlijekom natopljenim, u društvu Gentelmena Jacka i Lady Ginger, pitam se kuda ide Hrvatska? Kontempliram i mantram o tome koji je to PRAVI put? U kakvu bi se ja to državu htio vratiti? Ili s ponosom reći: E, to je zemlja, a ne ti. Država iz koje dolazim! To je zemlja za sve nas i svu našu djecu!? Ni lijevo, ni desno, nigdje moga stana, a ni ustaša ni partizana. Pa u tu svrhu skiciram prijedlog nacrta za nacrt prijedloga za Radikalno utopijski manifest skeptičnih mistika za društvo duhovnih ateista (Radical utopian manifesto of Skeptical mystics for spiritual atheist society). Manifest koji bi trebao odgovariti na pitanje kako zamišljam idealnu državu i u kakvoj bi ja to zemlji htio živjeti.

0. Država znanja

Uemeljna na znanstvenim principima. Zemlja u kojoj su ustav i državni zakoni utemeljeni na najboljoj znanstvenoj praksi, a ne na lijevoj ili desnoj ideologiji. To znači ako je poznato da je nešto znanstveno potvrđeno da ima pozitivne efekte onda to treba nastojati primjeniti u društvu. To također znači da znanstvene istine nisu konače i ono što se danas čini ispravnom znanstvenom teorijom može se sutra opovrgnuti. U skladu s tim treba i prilagođavati društvene zakone. Iz sljedećih primjera bit će jasnije što pod time mislim, a ovdje prilažem tekst o tome zašto je tako teško prihvatiti znanstvene istine koje se protive našim uvjerenjima.

1. Sekularna Država

U sekularnoj državi, ali ne samo deklarativno sekularnoj, a u isto vrijeme slaviti crkvene praznike kao državne i izdvajati više novaca za plaće svećenika nego za normalno funkcioniranje državnih institucija. Na žalost većina ako ne i SVE europske zemlje izdvajaju višestruko više novaca za održavanje svećeničke kaste nego za ono što zaista donosi napradak i poboljšava kavalitetu života – znanstvene inovacije i njihova primjena u svakodnevnom životu. Znači, hoću sekularnu državu u kojoj će religija biti odvojena od države s ciljem konačnog zatiranja svećeničke kaste, i naravno poništavanja vatikanskih ugovora. Nadam se da danas dok jača teroristički rat utemeljen na religiji i ljudi još uvijek ginu zbog religije ne treba ponavljati nebrojene povjesne dokaze o štetnom učinku religijskog učenja i prakse. S druge pak strane, nebrojeni znanstveni radovi potvrđuju pozitivne efekte rituala i duhovnosti koji se mogu prakticirati raznim tehnikama meditacije. Iz tog razloga vjeronauk u školama bi trebalo zamjeniti učenjem tehnika meditacije, etike i/ili morala. Za očekivati je da bi takva praksa doprinjela razvoju ljudske misli i napretku civilizacije. U knjizi Waking Up, Sam Harris elokvento sumira recentna istraživanja koja potvrđuju blagodati meditacije i njen pozitivan učinak na ljudski um:

Alteranativno

prihvatljivo bi bilo u prijelaznoj fazi učiti sve religijske prakse kao što sugerira Daniel Dennet u dolje navedenom TED talku:

2. Socijalna država

U kojoj je svima zagarantiran osnovni prihod. Državni aparat i broj onih koji primaju plaće u Hrvatskoj višestruko je neproporcionalan svrsishodnostih i učinkovitosti državnih službi. S druge pak strane broj nezaposlenih i socijalno ugroženih - raste. S pravednijom raspodjelom sredstava iz proračuna mogla bi se bitno umanjiti socijalna nepravda. Tim više što je znanstveno potvrđeno da davanjem osnovnog prihoda svim pojedincima u društvu ima pozitivne učinke na razvoj društva. Ekspertni tim trebao bi utvrditi koliko se u Hrvatskoj privređuje i na temelju toga napraviti pravednu raspodjelu. O detaljima treba povesti javnu raspravu. Ovdje se tek kao primjer navodi, da bi svaki punoljetni član trebao dobivati minimum koji ima faktor 1. Djeca bi isto trebalo početi dobivati neki novac od recimo 14 godine s faktorom 0.25. Liječnici, nastavnici i profesori na fakultetima trebali bi dobivati plaće s višestrukim faktorom minimalnog dohotka. Političari, saborski zastupnici, pripadnici državne uprave i javnih službi tek nešto više od minimuma, maksimalno do 1.5. Ovdje je tekst koji sumira recentna sociološka istraživanja i odgovara na pitanje zašto je dobro javni novac raspodijeliti svima u društvu

Alteranativno

za audiovizaulane tipove ovdje je TEDx talk Rutgera Bregmana

3. Država pravde

Nažalost pretvorbu je vjerojatno nemoguće poništiti, ali je valjda nekako moguće ublažiti negativne učinke obogaćivanje malog broja ljudi na račun vrijednosti koje su u prijašnjem društvenom sistemu svi stvarali. Istražiti moguće mehanizme. Procesuirati sve koji su se obogatili na nezakonit način i/ili donošenjem "ortačkih zakona" koji su pogodovali određenim klanovima

4. Država gospodarskog prosperiteta

Gospodarska strategija. Definiranje strateških grana gospodarstava i planiranje razvoja. Vidjeti u kojim to segmentima gospodarstva Hrvatska može biti konkurentna, pa raditi na razvoju i edukaciji tih grana gospodarstva. Ako je to turizam onda napraviti program i sadržaje tako da sezona traje 12 mjeseci, a ne od 15.7. do 15.8. Pa da se djeca školuju za turizam i da cijele godine imaju šta raditi.

5. Država raščišćenih dugova s mračnom prošlosti i svijetle budućnosti

Rasčisitit mračne dugove prošlosti zločina komunizma i ustaštva, rasvjetljavanjem istine..., tako da se ne događaju incidenti tipa Joe Šimunić i da cijeli stadion korisiti ustašku ikonografiju, opravdava se činjenicom da je to starohrvatska pjesma/pozdrav/ikonografija.

Izborna 2015 i perspektive

Eto tako te zamišljam. Tako te zamišljam, modro i zeleno..., državo u kojoj bi htio živjeti i kakvu bi htio ostaviti budućim generacijama. Jer osamdesetih smo bili sretna deca, slušali smo Ducu Marković, Nenu i Hit Meseca. Godine 1987, moj je grad dobio Univerzijadu, noćne tramvaje i preko noći od Bečke palanke, Zagreb je postao grad, ču' grad – metropola, eeej! Godine 1989 svi smo hitali kina ili bioskope gledati Kako je propao rokenrol, a od 1991 gledamo kako najgori od najgoreg ološa, žgadija upitnih kognitivnih sposobnosti u koaliciji HDZ-SDP i njhovih prirepaka pokradoše državu i vrše genocid nad vlastitim narodom. Gledamo i propadamo, a sve nas je manje, i sve nas je više – izgubljenih! Godine 2013/2014 sprdali smo se s Hamedovim pahuljicama. Godine 2015, dobit ćemo novog predsjednika ili predsjednicu, nije važno lignjun ili lignja, ista ljiga. Mene će biti sram da ta osoba predstavlja državu iz koje dolazim i mučno mi je skršenih ruku gledati tu sramotu. Ovo je moj pokušaj da zametnem klicu revolucije i potaknem promjene. Slobodno se sprdaj, malodušno slegni ramenima, kritizirajte, ali napiši što bi učinio ti da ti neko tako siluje domovinu i u kakvoj bi ti to državi htjio živjeti? Jer ko ne zna što i kuda želi stići, njemu je svaki put krivi. Pa kad jednom definiramo što i kud želimo, možda nađemo i put kako do tamo doći. Neka nam je sretna 2015. godina radikalno utopijskih promejna na pravom putu u društvu skeptičnih mistika.

Solar cycle and North Atlantic Oscillation or a fistful of flakes

Last winter I did some analysis of North Atlantic Oscillation (NAO) index forecast and what kind of winter we could expect. At the end of the winter 2010/11, I did not perform an objective evaluation of that forecast, but as far as I remember, results were quite satisfactory. However, seasonal forecast is very young scientific discipline, and its results are quite uncertain and qualitative, therefore not reliable in application where you need an exact value, but quite useful as a first approximation. For example to estimate if is a great skiing season ahead of us, and I was quite shocked as I was flying above the bare, snowfree Alpine peaks at the beginning of December 2011. That motivated me to have a look at "the crystal ball" to see what kind of winter we can expect.



Seasonal forecast, especially for winter in Europe is based on NAO index, which is number indicating fluctuations in the difference of atmospheric pressure fields at sea level between the Icelandic low and the Azores high. Not going into much detail, when the NAO index is positive - warm (and rainy in the flatland) winter is to be expected, while negative NAO index indicate cold winter with above average snowfall. Have in mind, things are not that simple, but going into much details is out of scope for this exercise.

Recently published article (Solar forcing of winter climate variability in the Northern Hemisphere) confirms correlations between solar activity and NAO pattern. Predicting the behavior of a sunspot cycle is fairly reliable and according to NASA observation and prediction we are heading towards another maximum of solar activity. Therefore a couple of mild and rainy winters are to be expected during next couple of years.

It is important to note that solar activity is external forcing in climate system, therefore it has nothing to do with observed (global) warming due to anthropogenic activity which is internal feedback of climate system.

Neuspješni izazivač lavine

Kako se bližio kraj zimovanja u Val di Sole, tako mi je sve više rasla nervoza da ću zbog ovog ili onog razloga više vremena provesti na skijaškim pistama nego na planinarsko skijaškim turama. Najčešći razlozi zbog kojih skijaške ture otpadaju su vremenske prilike, i skupa pojedinačna planinarska vođenja. Planinarski vodič košta minimum 200 Eura po danu, što je prihvatljivo ako se troškovi dijele na 3 ili više osoba.



Nakon pet i pol dana provedenih na pistama skijaškog karusela Skirama Dolomiti Adamello Brenta koje uključuje 8 skijališta s ukupno 380 km piste http://www.skirama.it/EN/home/ obišao sam točno polovinu njih (Marilleva - Folgarida, Madonna di Campiglio, Peio, Passo Tonale). Iako je GPS log pokazivao prijeđenih 440 km u tu brojku su uključeni i usponi funiviama tj žičarom, tako da i prevaljena kilometraža u spuštanju odgovara, otprilike polovini ukupne dužine svih skijaških staza uključenih u skiramu.



No, nije samo dosada nastupila nakon 5 i pol dana skijanja pistama, već i popriličan umor tj. zamor. Glava hoće, a noge više nemaju snage pratiti radnju fabule, izvodit pokrete zbog kojih je skijanje ples na huku vjetra i elementa, pa skija ne klizi kao prva 2-3 dana. Vrijeme je da okrenem leđa gužvama na pisti, ciki i drečanju nejači, gunguli masovnog turizma, i sve si nekaj mislim: “Valja meni prema djevičanski bijelim padinama, prema netaknutim vrhuncima.”



Proučavam karte, raspitujem se po turističkim uredima za neke manje zahtjevne, a opet atraktivne skijaške ture koje bi mogao izvesti u vlastitoj organizaciji i zapućujem se u pustolovinu pohoda na mojih prvih 3 soma metara ispenjanih na skijama – cilj je Peio Tre Mille. Nakon kraćih konzultacija na info punktu saznajem da je po pisti zabranjeno penjanje, pa se odlučujem za alternativnu varijantu, do prve međustanice idem gondolom, a od tamo nastavljam penjanje šumom, po markiranom planinarskom putu. Fino sam to smislio, samo još treba naći taj šumski planinarski put. Na nekoj mješavini talijanskog i body language uspostavljam komunikaciju s osobljem u planinarskoj kući Scoiattolo.
”Dove comincia ciaspole o sci alpinismo percorso”, raspitujem se ja za mrkirani planinarski put? Ovaj bespomoćno širi ruke, nudi bombardino i ostale delicije talijanske kuhinje, a ja se zapućujem sljedeći kartu, prema donjoj stanici skijaške sedežnice. Tamo ponavljam istu priču, i ovdje mi djelanik žičare na moj veliki ushit pokazuje, iza kuće je put, zapravo puteljak koji vodi u šumu i dalje prema bijelim prostranstvima.



Praćen pogledima znatiželjnika - smučara vulgaris, vadim alpinističke kože za penjanje i navlačim ih preko skija. Neki besposleni čiča, koji se tamo vrzmao obraća mi se podužim monologom od kojeg ja slutim da govori o lavinama jer raz anajem talijansku riječ za lavine - valanga, a rečeničnu konstrukciju zavrašava riječima koje razaznajem kao “della foca”, pa pretpostavljam da se raspituje jesu li moje penjačke kože odrane s leđe mlade foke. “Primo pelle della foca, oggi materiali artificiali, materiali sintetici”, nabadam ja na mojoj mješavini talijanštine i body language, i pri tom se sa sjetom prisjetim D. koja me doduše nije mučila s francuskom dramom, ali me navukla na klasični talijanski neorealizam - filmove V. de Sice, M. Antonionia i L. Viscontia, a samim tim i motivirala pohađati 2 semestra talijanskog.



Jetzt ist schluss mit lustig – sad je dosta zajebancije, promrsim sebi u bradu, smiono okrećem leđa pisti i odlazim u nepozanto. U početku se mučim na par stepenastih strimina, pa čak razmišljam da zakačim skije na ruksak, ali ipak nastavljam napredovati na skijama, nagrađen pogledom na okolne vrhove, i mirom bijeline. S crnogorice pada snijeg, pa ipak sad sam već dovoljno ugrijan i skidam se u kratke rukave, prtim snijeg, napredujem do raskršća podno planinarskog doma Malga Saline. Ovdje nailazim i na prve putokaze – znak da sam na dobrom putu. Još stotinjak metara i izbijam na planinarski dom Malga Saline. Zima je i dom je zatvoren, ali sam nagrađen bajkvito snježnim krajolikom i pogledom na doline Valle di Peio, Val de la Mare i okolne vrhove. Nakon kraćeg panoramskog razgledavanja i slikavanja, nastavljam u brdo. Ovdje srećem i prve tragove skija iz doline. Slijedim trag i uskoro izbijam opet na skijašku pistu. Uz rub piste slijedim putokaz, pa opet uspon uz samotni brijeg - Filon degli Uomini. Tragovi mojih prethodnika se gube i opet prtim neutabani snjižni brijeg. Ovdje je predviđena nova skijaška pista i žičara, ali proći će još neko vrijeme dok ovaj djevičanski bijeli snježni brijeg ne napuče smučari vulgaris. Uživam u prostranstvu i pogledu koji se sada širi na Val del Monte, Cimu Forzelinu na jugu, a Cima Grande na istoku. Na sjeveru je Cima Vioz, a na zapadu stotinjak metara ispod mene je skijaška pista i planinarsko sklonište Rifugio Doss dei Gembri. Sljedeći putokaz je dvosmisleno postavljen i nije jasno da li bi trebo produžiti uz brdo, ili put šume opet na pistu. Više mi se sviđa penjati uz brdo nego uz pistu, tako da produžujem uz brijeg. Ubrzo uspon postaje strm, putanja nepregledna, a ja nesiguran kamo zapravo idem i odlučujem se da je vrijeme da skinem kože sa skija i krenem u spustim se u dolinu. Još jednom pogledaj bijelo prostranstvo , sve bijelo zima je, a onda se sjuri u dolinu

From Cima Vioz

Propustio sam priliku napanjeti 3 soma na skijama, ali sam na svu sreću stekao status bezuspješnog izazivača lavine.

---
GPS log, fotke i dodatne informacije dostupne su ovdje:
http://bit.ly/hlsnXO

Sve što ste oduvijek željeli znati o klimatskim promjenama, a akademik Vladimir Paar vam ne zvuči uvjerljivo

Quasi periodički u posljednjih nekoliko godina javlja se svako toliko akademik Paar u hrvatskim medijima sa pričom o nadolazećem ledenom dobu. I odma potom me zasipaju prijatelji, rođaci, poznanici, znanci s upitima da prokomentiram. Ove godine taj se događaj poklopio s mojim rođendanom, pa sam uz rođendanske čestitke dobio i nemali broj upita vezan uz izjave akademika Paara u dnevniku Nove TV.



Ovdje ću ukratko komentirati prilog o ledenim dobima, te uputiti na popularno- znanstvene blogove koje sam vezano za klimatske promjene zapisao.
Akademik Paar čini se nije upućen (ili je prilog tako izrezan da se stječe takav dojam) o vremenskoj skali na kojoj se ledena doba odvijaju, a ni batimetrija Jadrana mu nije baš poznata, što i ne bi trebalo čuditi obzirom je površina Mjeseca ili Marsa bolje kartirana nego dno ocean. More se zaista povuče za 120-130 m na maksimumu glacijacije (ledenog doba), a to u slučaju Jadrana prema batimetriji adaptiranoj prema radu Dr. Christopher E. Naimie s Dartmouth College, sve do Palagružonskih vrata.

Ukratko o klimatskim promjenama i ledenim dobima

Klimatske promjene na vremenskoj skali ledenih doba posljedica su promjena udaljenosti zemlje od Sunca (Milankovićev ciklus) i nelinearne sprege elemenata koji na zemlji participraju u porastu entropije (atmosfera, ocean, biosfera, kriosfera, litosfera, ukratko: živi i neživi svijet). Prema Milankovićevim ciklusima nalazimo se u dobu kad se nagib zemljine osi, i udaljenost Zemlja od Sunca, odvija u pravcu koje pogoduje nastupu ledenog doba, no to je proces koji traje 100000 godina, a ne događa se od danas do sutra. Razina mora se polako spušta zbog povećanog kontrasta u količini dozračene energije od Sunca u ekvatorijalne i polarne širine. Naime, ekvatorijalne zemljopisne širine i primaju veću količinu dozračene energije od Sunca nego polarne širine, a ovisno o nagibu zemljine osi polarni krug može biti veći ili manji. Kako traje proces udaljavanje zemlje od Sunca i promjena nagiba zemljine osi, povećava se površina područja izložena učinku polarne zime. Voda isparava iz oceana podjednakim intenzitetom, ali obzirom su sada veća područja izložena učinku polarnih zima, učestala je oborina snijeg - rastu ledenjaci u sjevernim geografskim širinama. Taj proces veoma je spor sa stajališta trajanja ljudskog vijeka.
Ciklusi ledenih doba su quasi-periodički. Jedan ciklus traje oko 110 do 130 tisuća godina. Maksimum zaledbe javlja se za 90 do 110 tisuća godina, a odledba se odvija relativno brzo - za 20 tisuća godina. Maksimum zadnjeg ledenog doba bio je prije 20 tisuća godina, i tada je more zaista bilo oko 120 ispod današnje razine i odleđivanjem ledenjaka postepeno je raslo do današnje razine.
To je npr jedan ciklus ledenog doba: 90 ky traje zamrzavanje i 10-20 ky odmrzavanje.
I mi smo sada zaista na početku nove zaledbe koja bi trebala trajati barem 90000 godina, i tada bi se Jadran opet mogao povući za 120 metara, kako kaže akademik Paar do Zadra, ali...

Meteorološka i klimatološka mjerenja nakon industrijske revolucije

Ono što danas meteorološki instrumenti bilježe od kada se mjere atmosferski parametri je zagrijavanje, a ne zahladnjenje, unatrag zadnjih 150 godina. Napomenimo da se temperature sustavno mjere tek unatrag zadnjih 150 godina, i metode, pa i njihova točnost su se mijenjale (satelitska motrenja, npr. se koriste tek zadnjih 30-tak godina). Ledena doba traju oko 100000 godina i eksperimentalne tj. observacijske metode kojima je teorija ledenih doba potvrđena, sasvim su drugačije od suvremenih metoda promatranja klime. Pogreške mjerenja u paleoklimatologiji često su reda veličine od stotinjak godina, tako da je vremenski niz suvremenih instrumentalnih mjerenja s kojim mi raspolažemo zaista prekratak da se bilo šta suvislo kaže u kontekstu promjena klime na skali od 100ky, pa ipak obzirom da je evidentan konstantan trend zatopljenja, preporučljivo je djelovat i živjet u skladu sa zakonima održivog razvoja, u skladu s potrebama i racionalnog korištenja resursa.
NITKO ne može sa sigurnošću reći što će s klimom biti za 50 godina. Prema astronomskom ciklusu (Milanković) na početku smo ledenog doba, ali prema mjerenjima i zapažanjima dovoljno je dokaza koji upućuju na to da ljudski faktor uzrokovao zatopljenje. Procesi su nelineari, i niko ne može sa sigurnošću reći gdje je kritični prag nakon kojeg nema povratka, pa je prema tome bolje raditi na suzbijanju korištenja štetnih tehnologija, nego sjedit skršenih ruku i čekati propast.

Što se tiče kritika na račun IPCC-a, uglavnom - znastvene metode nisu savršene, pa tako ni interpretacija rezultata, a i znanstvenici su samo ljudi, pa nije rijedak slučaj da su u sukobu interesa, no kad pogledamo zadnji IPCC report i čujemo vijesti o poplavama i ekstremnim olujama, rekao bi da su te pojave u skladu s IPCC izvješćem, pa ipak da bi nešto tako kategorički izjavio, potrebno je izvršiti temeljitu znanstvenu analizu. Koliko mi je poznato takve studije još nema, obzirom da je još prerano za analizu podataka, a na nama je da djelujemo kako ne bi bilo prekasno.

Za one koji žele znati više

Općenito o klimatskim promjenama zapisao sam ovdje:

http://goraquanaut.blogspot.com/2009/12/sve-sto-ste-oduvijek-zeljeli-znati-o.html

O nastupu akademika Paara vezanom za klimatske promjene u emisiji "Na rubu znanosti" zapisao sam ovdje:

http://goraquanaut.blogspot.com/2010/05/quo-vadis-hrvatska.html

Ovdje bi se još jednom osvrnuo na Krešimira Mišaka, i emisiju "Na rubu znanosti", obzirom da je ta tema digla na noge hrvatsku javnost s većim intenzitetom nego činjenica da žive u zemlji s preko 300000 nezaposlenih.

Osobno mogu se složiti da je Mišak simpatičan lik, i nije loše da se neko poput njega zaista bavi tim tzv. rubnim temama, ali kao znanstvenik mislim da toj emisiji nije mjesto u znanstvenom i obrazovnom programu na javnoj televiziji.

Mogli bi sad o toj temi pričati na ovaj ili onaj način. Istina je, to uopće nije najveći problem koji Hrvatska ima, i nije..., mogli bi reć da je priča nebitna, ali od nekud se mora početi riješavati nagomilane probleme u truloj državi. Ne guram se u riješavanje makroekonomskih pitanja, ni sastavljanje nogometne reprezentacije jer se u to ne razumijem baš, ali si dajem za pravo izraziti sud da to što Mišak radi nije znanstveni program. U skladu s onom neka institucije rade svoj posao, kako pjeva Mile i Hladno Pivo, tako isto želim Hrvatskoj da znanstvenici rade znanost i znanstveni program (može i novinar s dodanim znanstvenim obrazovanjem, ali ne sa sklonošću ezoteriji i teorijama zavjere), kazališni djelatnici da budu intedanti kazališta, a ne klaunovski šlager pevač, tj. da odgovorne poslove rade ljudi koji su za to obrazovani, a ne da je kriterij zapošljavanja bude politička podobnost, rupa u sistemu ili uopće ne postojanje sistema kao takvog. No, isto tako mi je jasno da su nagle promjene u tom pravcu u Hrvatskoj nemoguće, jer bi i ono malo ljudi koje ima kakav takav posao ostalo bez posla, pa je jasno onda da se oportunistička većina tome opire, ili šute guraju glavu u pjesak i država opstaje u takva kakva je, jer da je ljudima teško i neodrživo ne bi se Jadranka tak dugo održala kao premijerka.
Od neadekvatnog rasporeda emisije "Na rubu znanosti" u obrazovni programa, puno je veći problem nesrazmjeran broj zaposlenih i mizerna količina vlastitog programa iz vlastite produkcije, novinarska polupismenost i neophodna podobnost da se dođe do uredničkog mjesta.
U tom smislu je metafora s Đelom Hađiselimovićem (koju sam koristio u prethodnom tekstu) smješna, i uopće ne mislim da je Đelo neka velka faca, o njegovom bahatom rasipanju pretplatničkog novca sam čuo već u više navrata, a uz današnju ponudu dokumentaraca na netu i DVD-ima, svi smo mi Đelo Hađiselimović. Neš ti posla, sjediti i odabirat dokumentarce iz programa BBC-a i Discoverya, pokažite mi tog mulca koji će napravit loš izbor.

Kao neki zaključak

U kratko, predstavljanje PRIRODNO-znanstvenih tema na javnoj televiziji u emisiji "Na rubu znanosti", štetno je po gledatelje, formiranje javnog mijenja, a na kraju krajeva kvari ugled znanstvenika i dok god se u Hrvatskoj tolerira da analfabeti (u ovom smislu ljudi neškolovani za odgovorne javne dužnosti) rade odgovoran posao - Hrvatska zaslužuje Jadranku i vlast kakvu ima, i Jadranka zaslužuje Hrvatsku, jer ko što vuk na ovcu svoje pravo ima, tako i tiranin na slaba (neuka/neobrazovana) čovjeka (citat, Njegoš, po sjećanju).

My top 10 albums of 2010

Here is my top 10 list of the albums that I happened to be listening during the year. I haven't been number crunching or applying a systematic scientific evaluation method in order to compile the list, just albums that somehow happened to end up in my record collection. There were plenty of great records during the 2010, and you can came up with completely different list of records that were stirring your emotions and keeping you moving on - on the run. Anyway, here is my list, tell me yours.


1. I Like Trains - He Who Saw The Deep

I Like Trains are characterized by the deep Dave Martin‘s baritone and post-rock guitar crescendo leading to mind blowing sound explosions, albeit the latter softened on the second record, a pessimistic world view is a constant in their expression. Their second record explores our future world and the fall of human kind due to rising sea level and climate change. As the sequel to the “Elegies to lessons learnt”, a thoughtful musical exploration of tragic historical events and characters that human kind fail to learn their lessons from, this record is a pure zeitgeist and the soundtrack of our lives.


2. Foals – Total Life Forever

As they appear with their debut album “Antidotes”, Foals have delivered an inventive, futuristic sound that people like to put into math-rock drawers. Yet their sound is unique and unheard of mixture of disco-punk as inherited from classical eighties post-punk bands, including but not limited to Gang of Four or Talking Heads infused by African rhythms. With their second album "Total life forever" they have slightly soften their rhythmical exploration but further developing their unique rhapsodic expression, still bringing ecstasy and euphoric climax on the dance floors.


3. Small Black – New Chain

These guys sound so familiar, though at the same time inventive, and unheard of. This is not so unexpected since 'chillwave' is a trademark of their sound. I am not sure who was the first to coin the term, but 'chillwave' is like a new hype genre - melancholic soundscapes created by mashing up hip-hop rhythms with classical 80s synthpop. Hence, familiar, yet unknown pleasures. Perhaps, if post Joy Division - early New Order met Coctoe Twins introduced to each other by Afrika Bambaataa signed with 4AD label, they could came up with such a sound. Strong bassline, drum and synth - 'New Chain' tracks are made to bring chill into the lounge bar in as confident a manner as they bring ecstatic joy at the indie disco dance floor. Even more, happy geek will swear that he felt his endorphin level rising after a couple of hours listening to 'New Chain', while hacking. ‘Small Black’ came up with the most versatile sound, applicable in any situation. 'Mehr als hip-hop'


4. Mystery Jets – Serotonin

Neatly packed collection of love songs bringing the whole spectrum of emotion from melancholy to happiness. Whistling (Flash a hungry smile), wordless chanting (The Girl is gone) Blaine Harrison and Willaim Rees vocals mash up with ascending synths and protuberant indie guitar are trademarks of the Mystery Jets sound. If happy geek could swear that he felt his endorphin level rising listening to the 'New Chain', here he will definitely feel the same for his serotonin level.


5. Liars - Sisterworld

Liars are true liars, indeed. A three-piece band managing to re-invent their sound with each new album, while at the same time performing sonic-dance-punk-art-noise-youth explorations, delivering exceptional soundscapes remaining recognizable to their faithful crowd of fans following fellow-geeks. The 5th album, Sisterworld is not an exception, they take us on a trip through the dark corridors of mankind leading us safely across the soundscapes that I can easily imagine as my favourite gothic-like hell nightmare. If you were wondering what the hell is my favourite gothic-like hell nightmare, try to imagine a soundtrack for 'The Temptation of Saint Anthony' paintings, probably the best captured in the Hieronymus Bosch and Salvador Dalí masterpieces. If it's not easy to imagine a sound with still painting, try imagining a soundtrack for Püha Tõnu, Bella Tar or David Lynch movies - that will do.


6. The Divine Comedy – Bang Goes the Knighthood
7. The National – High Violet
8. The New Pornographers - Together
9. Brendan Perry - Ark
10. Vampire Weekend - Contra

Honorary mention
The Rural Alberta Advantage – Hometowns (though European release appeared in 2010, they were already on my 2009 list)
Gonjasufi - A Sufi and A Killer (this is something I can imagined as a soundtrack for the Death and the Dervish, a book by Mesa Selimovic, so it will probably fit on Geistarbeiters top list)
Arcade Fire – The Suburbs (not sure if I love it or hate it but certainly well-worth listening)

New hopes – Bands that appeared with EP-es in 2010 and I am hardly waiting their full length LP-es
The Jezabels
Avatar

Soundtrack of my life - 2010 (part 2)

The Beet Fleet - Data

Goranin Čobanin - nodding his head in a consent approval, still a bit surprised and a bit shocked as if he does not believe - the time has come. He was about to deliver a milestone Matrix release - Hello World! Reality is going down for a major update and the time is about to begin, again.



Who would thought about that, that he is going to reach 'Commander Data status', after all this years? Perhaps is just the right time to disintegrate into the void and became hacking legend - retired at the digital debris depot, falling asleep, counting electrical sheep or maybe is just the right time to update the status?
Das ist status!

Film - Neprilagodjen



Goranin Čobanin je danas bacio mobitel kroz prozor. Razbio se u tisuće komada. Na zidovima nije bilo ništa za me, samo kuruza i spam, e! Facebook ovo je tvoj kraj, bye-bye-bye

Vampire Weekend - California English



‎"Ti si iz Virovitice, znam te", doviknuo je za mnom potpuno mi neznani junak i ne bi to bilo ništa neobično da se radnja ne odvija nedaleko Warschauerstr stanice S+U-bahna u sali Astra Kulturhause, i da je osim mene - on, vjerojatno jedini lik koji u sali govori hrvatski. I sad gledamo se, gleda on me, gledam ja njega,... prekapamo po sjećanjima i preispitujemo se. Jesi išao u KSET, Jabuku, Močvaru, Krivi Put..., i naravno da su svi odgovori potvrdni, ali nikako da se smjestimo u kontekst, a onda glupo pitanje gdi radiš? I odgovor se nameće sam, pa znamo se s faksa. Uglavnom došli dečki iz Zagreba na koncerte, jučer Vampire Weekend, večeras 20 years of city slang festival (Calexico, Notwist, Get well soon) i sutra Interpol. E to su vikendaši!

I Like Trains - Bang Bang Club Berlin 9.11.2010.

Goranin Čobanin teško može dočarati razgaljene uzdahe ushita malobrojne, ali probrane publike koji su ispunili malu salu Bang Bang kluba na koncertu iLiKETRAiNS . Može tek staviti poveznicu, a za sve ostalo tu je Ajfon Jutjubić



Highlander Shepherd can hardly describe delighted sighs and standing ovations coming from meager but exquisite audience that filled the small hall of Bang Bang Club during the iLiKETRAiNS gig. He can only put the link, and for everything else there is Iphone Youtube

Siouxsie and the Banshees - Face to Face



Goranin Čobanin u prethodnom svesku fejsbuka saznaje se: Student nije zapalio žito, Tihi nije pustio teglu cvijeća, ili možda ipak je? No tko je smjestio koki Mi Ki? U slijedećem tomu sve se pomalo raspliće, ajmo se fejsat! Face to
face, cheek to cheek!

Soundtrack of my life - 2010 (part 1)

The Rural Alberta Advantage - Don't Haunt This Place

Goranin Čobanin at the Rural Alberta Advantage gig, is with great pleasure being introduced to the crowd of the fine young vegetarian lady. It's an interesting gallery of urban freaks who could easily play episodic roles in the Herr Lehmann movie, and some of them could flawlessly star a lead role in their own movies, such as Herr Bussi or DJ Vossi.



Goranin Čobanin lernt beim Gig von The Rural Alberta Advantage mit großem Vergnügen die Clique seiner feinen jungen Vegetarierin kennen. Es ist eine interessante Galerie urbaner Freaks, die ohne jegliche Schwierigkeiten episodische Rollen im Film Herr Lehmann spielen könnten. Und einige von ihnen könnten makellos sogar die Hauptrolle in ihren eigenen Filmen übernehmen wie z.B. Herr Bussi oder DJ Vossi.

(thanks are due Sanja for grammar correction and translation.)

Garbage - The World is not enough

Goranin Čobanin found himself in unenviable situation trying to resolve glitches in the COSMO's performance.
"Reward for the patience is patience itself", said him the Architect - wise gray haired being.
"What if the World is not enough", he posed him a question?
"You'll know it when the time comes", said the Architect and left him empty handed, disintegrating into the void.


Small Black - Photojournalist

Goranin Čobanin sa zadovoljstvom se prisjeća sretnih trenutaka provedenih u opskurnom klubu Maria-Antoinetta na koncertu Small Black, u društvu frenda pred kojim je karijera, te je želio ostati anoniman i vegan bande. Zanimljiva je to galerija urbanih freakova koji bi s lakoćom iznijeli solidnu minutažu epizodnih uloga u filmovima poput Herr Lehmann-a, a neki od njih bez problema bi odigrali i glavnu rolu u vlastitim filmovima, kao npr. Herr Bussi ili DJ Vossi.
Lako ti je u Berlinu bit kreativan. Provozaš se s Ubahnom 3 stanice i već imaš materijala za 5 kratkih priča i scenarij za film - serviran, primjeti frend iz akademskih krugova bliskih Arhimedovim krugovima ali i Nietzsche-ovim sferama, te ostade inkognito.


April Stevens - Teach me tiger

Goranin Čobanin je imao nos za nevolju i iako je slutio da mu dublji emotivni angažman sa šarmantnom vilom od šanka dugoročno može poremetiti planove, teškom mukom je odolijevao jebezovnoj melodioznosti njenog glasa - načinu na koji je koristila riječi, kad bi uzbuđeno uzdahnula "zuUupEaar", ili komentirala njegova svjedočansta s putovanja na kraj noći riječima "deeeekadent, toOotaAal - total dekadent!", pri tom ga prekidajući, smijući se da izrazi komplimemnte njegovom priučenom njemačkom dok se borio tražeći njemačke riječi, germanizirajući engleske riječi - ona je uspjela čuti tragove berlinskog slanga.
"A kaži mi kaži, ako si vegetarijanka, zašto imaš tako velike zube kao, kao ženka sabljastog tigra?"
"Da te bolje gricnem, tigre!"
Kafanu su zatvorili uz prigodni hit večeri:

Winter is back in town

It's a first day of climatological winter, and the coldest 1st of December in Berlin since inception of instrumental measurements. Cold winter is coming indeed, but it does not mean that anthropogenic impact on environment is negligible.

The daily North Atlantic Oscillation (NAO) index, as obtained from the Climate Prediction Center (CPC). Check their web pages for the most recent figure and the methodology.

Internal climate variability - phenomenons such as El Nino, Northern Atlantic Oscillation (NAO), Atlantic Meridional Overturning Circulation (AMOC), are in their phases that favor cold winter. For example NAO negative phase results with increased snowfall above the Scandinavia and Western Europe.
We saw a consistently negative NAO since mid-August (see figure), strong at times, and interupted with positive phase in October (remember "Goldene Oktober" in Germany). Since mid-November we see very strong negative phase (remember I told you Mr. November did not let us down). Forecasters are expecting generally negative NAO to continue through December and probably until mid January with an occasional period of +NAO possible. More frequent exchange of positive and negative phases is expected during second part of January and February. Furthermore some researchers suggest that heat transport between tropical and polar latitudes is reduced due do weakening of Atlantic Meridional Overturning Circulation (AMOC) i.e. Gulf stream does not produce that much heating as it used to due to Greenland ice-sheet melting and decreased ocean thermohaline mixing.

Mirne noći u Kiezu

Prelazeći preko Baerwald mosta, Goranin Čobanin šutnu qpac u stari Landwehr kanal i odasla poruku - status u boci: “Girl you’ll be a woman soon”. Koliko se sjeća kući je išao sam, ali sjećanje mu je šupljikavo. Duge plave lasi koje je sporadično nalazio po postelji učine ga zbunjenim. Nije bio siguran gdje se točno probudio, ali prema dobovanju bubnjeva Kreuzberga slutio je da ne može biti daleko od kuće. Patrick Makau, Aberu Kebede i većina maratonaca već je istrčala počasni krug, ali Otto Normal, pa i "Run Lola, run" još uvijek su u ljutom trku. Opojan miris terpentina i kamfora, dražili su mu nosnice dok se pokušavao prisjetiti gdje se zatekao, a onda na virtualnoj moždanoj ploči stisnu rewind i premota film untrag.

"Živim u muzeju", rekao je Željko. "Znam, po struci si muzejski eksponat", dodao sam u šali i mahnuo konobarici s dva prsta signalizirajući joj da nam ponovi rundu.
"Hahaha", smijao se, i kroz veseli smijeh nastavio, "nisam, ali to je tek jedan od apsurda kojeg ponosno bilježim u C.V.-ju", dodao je sad se zagonetno smješkajući.
Gledao sam ga u nevjerici tražeći sličnosti, pitajući se koje su mi kvalifikacije neophodne, procjenjujući kakve su mi mogućnosti da se i sam uvalim u muzej kao muzejski primjerak. Zvuči kao vrlo poželjno zanimanje.
"U kakvom muzeju živiš?", želio sam znati.
"To je najbolje čuvana berlinska tajna", rekao je potičući mi daljnju
znatiželju.
"Aa-haaAa?" upitno sam ga gledao.
"Mogao bi reći da već sama činjenica što živim u muzeju, taj muzej čini umjetničkim djelom, no to je nebitno. Muzej i bez mene zaista jest umjetničko djelo, štoviše - masterpiece. Rijetko ćeš tamo zateći posjetitelje s ulice i turiste. Redoviti posjetitelji muzeja su kunsthistoričari i kuratori. Reći ću ti samo još to da je muzej osmislio i koncipirao naš čo'ek i tvoj kolega - prirodoslovac - atomski fizičar. Sve ostalo, saznat ćeš kad za to dođe vrijeme."
Ćaskamo - nešto mudro, ispijamo pive, zatvaramo kafanu i ubrzo je mijenjamo za otvorenu.

Stigli smo do imbisa (hot-dogdžinice) na Kastanienalee, naručili pivo i promijenili temu. Pažnju nam zaokuplja dinamika noći i ritam ulice. Iako je već otkucalo 2 sata iza ponoći, noć se doima još uvijek mlada i živa (ma, gdje si Živa?), a naša pozicija na trošnoj klupici ispred zabačenog imbisa je ekskluzivna VIP loža za promatranje galerije freakova koji su se zatekli na modnoj pisti ulice. Za Kastaniealleu me vežu drage uspomene. S druge strane ulice stanuje Ulrike. Na trenutak, razmišljam da je nazovem da nam se pridruži. Kasno je. Odustajem. Zvat ću je sutra u muzej. Baš je draga, žali se da Prenzlauer Berg nije više onako živahan bezirk kao što je nekoć bio. Fakat, pamtim kad smo je Gaga i ja prvi put pohodili još davne 2005 sve je vrvilo klubovima i birtijama, i pri povratku kući teško si mogao promašiti dobar after-whatever-party. Legendarni je Magnet Club u kojem sam sa svojim dobrim Rođom gledao Decemberists na Picaresque touru, preselio svoje odaje s Prenzlauer Berga u Kreuzberg. Zaista, Berlin se mijenja iz dana u dan. Ovdje je na snazi fenomen urbanog terraforminga, kojem sam i sam svjedočio tijekom učestalih posjeta gradu još 2004. Podstamer platz egzistirao je tada u jednoj maglovitoj i mračnoj inkarnaciji daleko od ove današnje utjelovljene u raskoši i blještavilu multiplexa i shopping centara.

Prenzlauer Berg i Mitte, svoje su zlatno doba doživjeli ubrzo nakon pada zida, tumači mi Željko naš čo'ek, dugogodišnji insider u Berlinu. Stanovi su bili jeftini, a mnoge kuće zaposjeli su artisti i anarhisti svih zemalja, ujedinjeni. Nije bilo neke infrastrukture, škole, vrtića, a ni kafića. S dolaskom umjetnika, otvaraju se klubovi, razvija se scena, i kvart postaje - hype. Za artistima, ubrzo stižu yuppiji - bankari i ekonomisti.
Zasnivaju obitelji, razvija se infrastruktura. Stižu obiteljski ljudi. Rastu cijene stanova. Slobodni umjetnici iseljavaju, klubovi propadaju i kvart postaje dosadan.
"Koji je period tog ciklusa hype-kvarta?", pitao sam.
Recimo da se cijela priča odvija u ciklusu od desetak godina, sljedeći hype kvart je Neukölln.
Hmm, to da je Neukölln - hype, čuo sam već prije dvije godine, obratit ću pažnju kad se sljedeći put zagubim po mostovima okruga Neukölln. Nakon pada zida bilo je stvarno surealnih scena, prisjeća se Željko, npr. nakon zaposjedanja zgrade bivšeg vojnog magacina odjednom je čitav grad bio preplavljen gas-maskama. Nije bilo neobično srest ekipu na partijima koja je furala gas-maske kao modni detalj dajući zabavi ugođaj nadolazeće apokalipse. Slušam s nevjericom i smijem se, a onda mi pažnju privuče debeljuškasti tip srednje visine u kožnjaku s irokezicom, pod miškom mu Alien Sex Fiend - ploča, u ruci piva, a u drugoj hot dog.
Ah da, prisjećam se da sam vidio plakat za koncert Aliena, i na trenutak pomišljao pohodit taj freak-show.
"Di ćeš kod nas sresti ovakvog lika?"
"Haha, pa nema takvih više ni u noćnoj mori Željka Malnara", ispalio sam ko iz topa, "izumrla je to vrsta kod nas."
"Berlin je kozmos infantilnih niša. To što se ovdje susreće nećeš nigdje vidjeti, a ne samo kod nas. Za vrijeme podijeljenosti grada zapadni su Berlin naseljavali Nijemci iz drugih krajeva tadašnje Zapadne Njemačke koji nisu htjeli ići u vojsku. Takav je bio zakon. Mogao si izbjeći služenje vojske, ako bi se nastanio u Zapadnom Berlinu uza zid. Tako da su grad naselili svi oni nenormalni, tolerantni i anarhoidni.
"Kreuzberg je pun takvih, i naravno doseljenika, ponajviše muslimana."
"Ah da, neizbježna tema ovih dana u Njemačkoj, Thilo Sarazzin, saraceni i integracija. Meni je stvarno neobično da hajku na saracene (muslimane) predvodi čovjek po imenu Thilo Sarazzin i to na tako vulgaran način, da nije zabrinjavajuće bilo bi smiješno. Činjenica je da su imigranti koji su naseljavali Njemačku dolazili iz lošije obrazovanih slojeve iz ekonomski nerazvijenih krajeva, raditi poslove koje Nijemci nisu htjeli raditi i to je kritičan faktor i suština problema začaranog kruga loše integracije - neobrazovanost, a uz neobrazovanje često ruku pod ruku ide i bogobojaznost bez obzira na vjeroispovjest. Neobrazovani useljenici se teško integriraju bilo gdje, a ne samo u Njemačkoj, bez obzira na to bili oni katolici, pravoslavci, muslimani, ili pak neke egzotične vjeroispovjesti."

Četiri vesele “sex&city” rasklašenice za susjednim stolom dobacuju se senfom i hot dog kobasama, te nastojimo sačuvat koncentraciju kako ne bi išli kući musavi. Kiša lagano sipi. Freakovi se povlače, zavjesa pada na naš freak-show, i mi se pozdravljamo. Dođi sutra u muzej oko 5.

Ukrcavam se na tramvaj linije M10, na relaciji Danzigerstr-Warschauerstr. Gdanjsk 80-e. Poljska u mome srcu, automatski mi se nameće glazbena kulisa, dok sam s intenzivnim zanimanjem promatrao suputnika koji je čitao Bethowenovu biografiju, pri tom gestikulirajući kao da pjeva, a ne čita knjigu. Zanimljiv lik u ranim
četrdesetima, crna beretka, cvikse i brkovi. Pokušavam mu raskrinkati sudbinu. Tko je? Čime se bavi? Odakle dolazi? Po izgledu mogao bi biti i dirigent simfonijskog orkestra, ali i salonski intelektualac. Ne uspijeva mi, pa ipak Campersice na nogama otkrivaju latentnog pankera.

E to je "big city buzz", pomislih nakon što sam pustio glasinu o neobičnom liku iz muzeja kojeg sam neki dan upoznao. Kratko nakon što je razgovarao s Ulrike i pozvao je u muzej, nazvala ga je M. koja bi također rado vidjela taj monument. "Dođite", rekao sam nakon što me je pitala može li povest muža i klince, "bit ćemo veselo društvo."
---
...nastavit će se - a možda i neće, ovisno o tome ak bude vremena. Pozitivni feedback, mogao bi doprinjet poticanju pisanja nastavka :)
---
Ovom zgodom, također izražavam hvalu Sanji na lektoritranju, te pri tom izraženim sugestijama, Željku na ugodnom druženju, Ulrike i Kati na svekolikoj podršci pri snalaženju u Berlinu

Quo vadis, Hrvatska?

Pretvara li se domovina u društvo retardiranih sljedbenika facebook grupa, "ili misliš svojom glavom?", pitao se prevrčući se po krevetu nakon suočavanja s poražavajućim rezultatima peticije znanstvenika da se emisija "Na rubu znanosti" izuzme iz znanstvenog programa i uvrsti u zabavni program. Tekst "PREDMET: Pritužba na rad HRT-a zbog kršenja Zakona o HRT-u i Zakona o elektroničkim medijima emitiranjem emisije Na rubu znanosti", se može pročitati ovdje:
http://vinkovic.org/Projects/MindExercises/blog/Pismo_Na_rubu_znanosti.pdf
a sadržaj pisma se može podržati potpisivanjem peticije ovdje:
http://www.gopetition.com/petitions/the-edge-of-science.html

Naravno, odmah se pojavila peticija za podršku Krešimiru Mišaku i njegovoj emisiji s višestruko mnogoljudnijim odazivom od peticije za podršku Pritužbe, a učestala je i pojava besmislenih facebook grupa poput "Na rubu znanosti - podrška Krešimiru Mišaku" s mnoštvom dezorjentiranih sjedbenika koji se priključuju, a i da ne znaju zašto, za koga ili protiv koga. Najčešći iskaz na pitanje zašto podržavaju Krešimira Mišaka, barem od mojih prijateljica jest taj da je zgodan, a Đikić im ide na živce, ili sve je obmana, sve je laž i cijeli TV program je dezinformiranje, a Mišak sa svojom emisijom je zapravo najbenigniji izdanak prevare, a čak je i zabavan.

Zemlja prosperita

Stvarno tužno, pomislih, ako je Mišak najzdraviji oblik informacije koji HTV može ponudit. Nije dobro! Ili možda je? Kad bi to zaista bile znanstveno utemeljne činjenice za par godina Hrvatska bi mogla riješiti sve svoje gospodarske i političke probleme. Najprije energetske s nekim od perpetum mobile riješenja s ruba znanosti, zatim bi mogli postati vodeća intergalaktička diplomatska sila sa svim tim prosvjetljenim vidjelicima koji komuniciraju s vanzemaljcima. Među prvima mogli bi ukinuti zdravstveno osiguranje, jer ćemo ovladati znanjem liječenja dodirom kojima raspolažu Mišakovi sugovornici. Oni koji ne posjeduju dovoljno talenta za razvoj iscjelitelskih moći, već će razviti neku paranormalnu vještinu prema učenju Mišakovih freakova koja će voditi razvoju novih za sada još nepoznatih zanimanja i općem prosperitetu hrvatske ekonomije.

Hell-o-u, this is your wake up call!

E, ali na žalost neće biti tako i to je zapravo suština zablude. Eksperimente i saznanja utemeljena na znanstvenoj spoznaji moguće je reproducirati u svrhu društveno korisne primjene dok je pseudo-znanstveno ili onostrano samo pusta tlapnja i zabluda.
Pritužba Dejana Vinkovića, nije protiv Mišaka i njegove emisije, već jednostavno inzistiranje da se Mišakova emisija ne prodaje pod znanost. To ne samo da vrijeđa svakog čestitog znanstvenika, već je dezinformiranje javnosti i na kraju krajeva otimanje satnice na uštrb popularno znanstvenom programu tipa odabrao Đelo Hadžiselimović. Ekivalentan slučaj bi bio da neki hipotetski (ili kako bi Držićev Pomet rekao: "metimo kazti") hateveovski urednik, Knjazovu estradno-putopisno Koledžicu utrpa pod kulturno-umjetnički program. Siguran sam da se to umjetnicima i djelatnicima u kulturi ne bi svidjelo, jer omalovažava i obezvrijeđuje njihov rad.

Don't try this at home, this is not a science, this is your favorite freak-show

Nemam ništa protiv da se "Na rubu znanosti" prikazuje u zabavnom, duhovnom, religioznom ili već nekom ezoteričnom programu, a preporučio bi "Parental guidance" za mladež i da se veli u najavi "Don't try this at home, this is not a science, this is your favorite freak-show". Osobno, ne gledam TV, a pogotovo ne HTV već barem 7 godina otkako sam u Njemačkoj, pa tako ni Mišakove emisije. Tek mutno se sjećam da sam prije 7 godina pokušavao pogledati neku od njih, ali bi me žestoko smorila pa bi uglavnom zaspao prije kraja emisije. Osim toga zirnuo sam mu na blog, nzainteresirano zjevnuo, i zaboravio na tog lika, sve do nedavno dok na youtube nisam pogledao emisiju u kojoj je gostovao akademik Vladimir Paar govoreći o klimatskim promjenama. Kao klimatologa, ta me tema izrazito zanima tj. "Climate is my job and I am doing that for living!", i iako mi je akademik Paar bio jedan od dražih profesora na faksu, nemalo sam se razočarao njegovim neznanstvenim argumentiranjem i izlaganjem o temi za koju nije kompetentan. Naime akademik Paar zaista je stručnjak za teoriju nelinearnih dinamičkih sistema, i klima zaista je nelinerni dinamički sistem, ali i psihijatar je stručnjak za ljudski mozak i psihu, pa ipak kirurške zahvate na mozgu ne izvodi psihijatar, već neurokirurg. Isto tako klimom se bavi klimatolog, a ne teoretičar nelinearnih dinamičkih sistema. To ne samo da je bilo na rubu znanosti, već na rubu dobrog ukusa. A najveći je problem što Krešimir Mišak zapravo nema pojma da akademik Paar nije kompetentna osoba koja može reć dvje-tri pametne o klimatskim promjenama, već Mišak može tek bogobojazno kimat glavom i pravit se da mu je sve jasno i gradit hipotze o zavjeri bjelosvjetskih silnika i uzurpatora svijeta. Uglavnom, ako to već neko nije napravio, onda se spremam čim uhvatim volje, vremena i energije pozabavit se tom emisijom i isecirati do u detalje, i prokomentirati što je u njoj znanstveno, a što pseudo-znanstveno za one koji ne razumiju razliku. Na žalost čini se da je sustav obrazovanja i opće kulture u Hrvatskoj, pa onda i sustav vrijednosti toliko degradiran da ni akademski obrazovani ljudi ne razlikuju znanstveno od pseudo-znanstvenog, pa onda ni ne mogu razlučiti što je za njih korisno i dobro, već je bitno ko je zgodniji i zabavniji, i rađe će konzumirati palamuđenje zgođušnog voditelja nego srkat znanje i istinske vrijednosti u odabiru časne starine poput Đele Hadžiselimovića.

Kao neki zakjučak

Ukratko, ne gledam "Na rubu znanosti", te ću ostale emisije dragovoljno propustiti i zadržati "beyond my expirience", onostrano. Profesionalna etika znanstvenika, a ne taština, nalaže mi da kažem da je trpanje emisije "Na rubu znanosti" pod znanstveni i obrazovni program obmana javnosti i kao takvo štetno za Hrvatsku. Peticija kolege Dejana Vinkovića zaista nema veze s taštinom znanstvenika, već je za dobrobit građana Hrvatske, koji su na žalost već toliko zasljepljeni da ne vide što je za njih dobro, a što loše.
Ko je shvatio, razumjet će!

Dobro jutro, Hrvatska! Ja sam Goran Georgievski, trust me I am a scientist, still working hard to justify insanity by being a mad scientist!

Sve što ste oduvijek željeli znati o globalnom zatopljenju, ali niste pitali Al Gora, jer on je ionako pozer

Kao neki uvod u klimatske promjene, vrlo kratka definicija - što je klimatologija?

Znanstvene metode nisu savršene, pa tako ni interpretacija rezultata dobivenih na temelju tih metoda nije konačna istina i podložna je stalnom preispitivanju. To pogotovo važi za klimatologiju, znanost koja se bavi interakcijom klimatoloških komponenti: atmosfere, oceana, ledenjaka, geosfere i živog svijeta, od njihova postanka do današnjih dana i na temelju stanja iz prošlosti nastoji predvidjeti buduće stanje. Sve te komponente imaju svoje vrijeme (time scale) odziva (feedback) na promjene u astronomskom ciklusu dozračene energije od Sunca koja je glavni pokretač klimatoloških promjena na Zemlji. Također sve te komponente djeluju međusobno jedna na drugu i mogu promjeniti dinamiku procesa, povratnu spregu (feedback) i vrijeme odziva (time scale). To je karakteristika svih nelinearnih dimičkih sustava.

Uzroci nesuglasica

Na današnjem stupnju razvoja znanosti puno je toga što bi još mogli poželjeti od uređaja za opservaciju i mjerenja klimatoloških parametara do svemoćnih superkompjutera za testiranje teorijskih numeričkih modela. Na primjer, pogreška metode pri rekonstrukciji temperature iz prošlosti može biti reda veličine same promjene, a primjerice numerički modeli korišteni za zadnje IPCC projekcije klime u narednih 100 godina uglavnom koriste vrlo grubu linearnu aproksimaciju dinamike topljenja Antarktičkog leda. Ovo potonje, zato što dinamiku topljenja ledenjaka još uvijek vrlo slabo teorijski razumjemo, a da bi se razvio zadovoljavajući numerički model i ugradio kao komponenta klimatološkog modela.
Imajući u vidu gore navedene činjnice ne čudi da globalno zatopljenje izaziva kontraverzne reakcije među znanstvenicima, a laike ostavlja zbunjenima. Globalno zatopljenje je posljedica interpretacije rezultata nesavršene znanstvene metode, i zaista ostavlja dovoljno prostora onima koji žele biti drukčiji, da osporavaju i metodu i interpretaciju rezultata.

Ledena doba, prirodne varijacije klime geološke ere u kojoj živimo - Kvartar

Zaista niko ne zna i gotovo je nemoguće predvidjeti što će biti s klimom u sljedećih 50 ili 100 godina. Pa ipak, koliko god bile nesavršene mogućnosti rekonstrukcije klime iz zemljine prošlosti, do kvalitativno sličnih rezultata dolazi se interpretacijom različitih paleoklimatoloških proksija (npr komplementarne varijacije omjera kisikovih izotopa O18 i O16 u ledu Grenlanda i u sedimentu na dnu oceana), a ta interpretacija je sljedeća: U posljednjih 800 000 godina na Zemlji se smjenjuju ledena doba s periodima od oko 110000 do 130000 godina. Zbog promjena u nagibu Zemljine osi, ekscentriteta i precesije (Milankovićev ciklus) mjenja se i raspodjela sunčevih zraka koje dopiru do Zemlje.


Gornja slika prikazuje oscilaciju morskog delta 018 izotopa (adaptirano prema Raymo i Rudiman, 2004), a donja slika zapis iz Grenlandskog ledenjaka (adaptirano prema GRIP projektu, 1993), za posljednjih 200000 godina prije današnjice (200 ky BP). Uoči na obje slike maksimum predposljednjeg ledenog doba 150 ky BP i odledbu do oko 125 ky BP i početak zadnjeg ledenog doba, i zaledbu do maksimuma 25 ky BP. Također uoči zelenu liniju koja predstavlja izglađeni trend, dok crna predstavlja stvarne oscilacije, što ukazuje na kratkoperiodička međuledena doba.

U Tropskim širinama ne dolazi do bitnih promjena temperature, ali su polovi ovisno o sezoni (bilo ljeto ili zima) bitno udaljeniji od Sunca. Prema zakonima termodinamike (mokra konvekcija), topli zrak iznad oceana u tropskim širinama bogat vodenom parom isparava i prenosi se atmosferskom cirkulacijom prema polovima, hladi se i ukapljuje, i u obliku oborine pada na tlo polarnih zemljopisnih širina. U periodu kad su polovi udaljeniji od Sunca, i polarne zime budu duže i intenzivnije, te se počnu se formirati ledenjaci. Proces zaledbe i rasta ledenjaka traje oko 90-110000 godina. Razina svjetskih oceana se pri tom spusti za 120 m (to je i dubina šelfa svjetskih oceana), a na sjevernoj hemisferi se formiraju ledenjaci visoki do 3km koji se protežu sve do 55 stupnja sjeverne zemljopisne širine. Odledba, traje 20tak tisuća godina. Obzirom da zaledba traje oko 100000 godina, a odledba 20000, taj period izgleda kao zub pile, pa se vremenski niz smjene ledenih doba u Kvartaru zove saw-tooth pattern. Prema tom vremenskom nizu zadnji maksimum zaledbe (ili zadnji maksimum glacijacije) bio je prije 20000 godina, tj mi smo sada točno na kraju odledbe i početku zaledbe koja će trajati 90000-100000 godina do sljedećeg maksimuma, tj na početku novog ciklusa udaljavanja Zemlje od Sunca i formiralnja ledenjačkih kapa na polovima.



Slika prikazuje teorijsku rekonstrukciju Euroazijskog ledenjaka u doba Kvartenarnih glacijacija i novo nastale razine unutarnjih mora (Aralskog, Kaspijskog, Crnog te novo nastalog ledenjačkog jezera u Zapadnosibirskoj dolini): (a) maksimum glacijacije (oko 21 ky BP), (b) 16 ky BP, (c) 15 ky BP, (d) 14 ky (usporedi sa donje dve slike delta 018 izotopa). Za one koji žele znati više pogledajte Georgievski (2008): Implications of the Late Quaternary Glacio–Eustatic Sea level Changes in the Black Sea Catchment Area. PhD thesis.

Drugim rječima kada bi sve odvijalo prema astronomskim varijacijama dozračene energije od Sunca, mi smo na početku novog ledenog doba, koje će svoj maksimum dosegnuti za 100000 godina, no problem je taj što uvjeti u atmosferi nisu više isti kao na početku predzadnjeg ledenog doba (120000 prije današnjice). Naime, nakon industrijske revolucije dvostruko je povećana koncentracija CO2 u atmosferei, i niko sa sigurnošću ne može tvrditi kako će klimatološki sistem reagirati. Ono što teorija predviđa jest, da će povećana koncentracija CO2 zadržati više dugovalnog zračenja u atmosferi i time vodititi k zagrijavanju Zemlje. No, ima i onih koji tvrde da zapravo nema pouzdanog dokaza da CO2 uzrokuje zatopljenje, već da je upravo obrnuto, tj. da povećana temperatura na Zemlji uzrokuje povećanu koncentraciju CO2 u atmosferi. Naime, topivost CO2 u oceanima s povećanjem temperature se smanjuje, te se CO2 oslobađa u atmosferu. To samo upućuje na to koliko je interpretacija krivulja s vremenskim nizovima klimatoloških parametara koji opisuju stanje u atmosferi zamršen posao. Pa ipak, činjenica je da živimo u vrijeme evidentnih promjena klime s nesagaledivim posljedicama, i neodgovrno bi bilo ignorirati te činjenice i ništa ne poduzimati. Jedan od dokaza da temperatura još uvijek raste, umjesto da pada, je sve manja prostorna rasprostranjenost i sve kraća sezonska pojava morskog leda u Arktičkom oceanu. Klimatološki modeli, ma koliko nesavršeni bili jednoglasno ukazuju na porast temperature oko 2 Kelvina u umjerenim širinama sjeverne hemisfere i povećanu frekvenciju ekstremnih olujnih epizoda i veće amplitude u sezonskim varijacijama, porast razine mora oko 70 m i sve to u narednih stotinjak godina.

Globalno zatopljenje se događa nama

Teorija i opservacija, zaista ukazuju da se promjena klime ne odvija u očekivanom pravcu. Pa, ipak obzirom je zaista teško na vremenskoj skali ljudskog životnog vijeka razlučiti što su normalne astronomske varijacije klime, a što je antropogeno izazvano globalno zatopljenje, ostaje dovoljno prostora za sumnju, no isto tako činjenica je da imamo tek jednu Zemlju i nemamo mogućnost ponoviti eksperiment dva puta. Ono što je bitno jest da će šteta biti bitno veća ne poduzmemo li ništa, a ako se globalno zatopljnje zaista događa, nego što bi šteta mogla biti kad bi investirali u tehologije i gospodarstvo održivog razvoja, a da su zapravo oni koji su predviđali globalno zatopljenje bili u krivu. Postupimo li prema ovom potonjem nikad nećemo saznati ko je u pravu jer je proces ireverzibilan, a cijena da to saznamo, tj ništa ne poduzmemo mogla bi izazavati masovno izumiranje vrsta na Zemlji i kraj života kakvog poznajemo, te eventualnu pojava novih vrsta, prilagođenih na nove klimatološke uvjete. Takva masovna izumiranja već su se događala u davnoj klimatološkoj prošlosti Zemlje.

Testing “fit for fun” program

In their April (2009) issue German journal “fit for fun”, published training program for people that feel overweight and that would like to change that by running. There are three programs: 1) loosing 5 kg in 8 weeks, 2) lossing 5 kg in 4 weeks and 3) loosing 10 kg in 12 weeks. I have choosen the second one. You can pick up yours here:

Fit for fun (program in German, but check the table. I guess that even non-German speaker could use it.)

According to the second program, in order to loose 5 kg in 4 weeks, one need to run first two weeks 3 times per week, and the latter two weeks 4 times. However, I could not fit into my schedule running four times per week, therefore I have replaced one running unit with swimming in the third and in the forth week. Below is my interpretation of “fit for fun” workout program, with links to detailed GPS tracks, google maps and some other information.

1st week - adaptation:


According to program I should run on Monday or Tuesday, 45 min at 65% of maximum heart rate, Wednesday or Thursday, 45 min at 70% of maximum heart rate and Saturday or Sunday, 60 min at 80% of maximum heart rate. Following this program one should release about 2000 kcal more than he will if only consuming energy on his basal metabolic rate during the whole week.

At my first “fit-for-fun” training unit during the first week, I have run for about 2 hours, and burnt 1291 kcal according to my heart rate monitor.
1st unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=976962
Next time, I was running for about 60 minitues and burn 701 kcal.
2nd unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=987340
During the last session of the first week I have run 75 minutes and 1101 kcal were realesed.
3rd unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=999520
According to my heart rate monitor I have spend about 3000 kcal during my training sessions, that is by 50% more than suggested by the program.

2nd week - adjustment


Program is to run Monday or Tuesday, 60 min at 70% of maximum heart rate, Wednesday or Thursday, 45 min with variable intensity between 70 and 90% of maximum heart rate, and Saturday or Sunday, 75 min at 70% of maximum heart rate. Following this program one should release about 2500 kcal more than he will if only consuming energy on his basal metabolic rate during the whole week.

Second week, I have started by running 80 min and burning about 1000 kcal.
1st unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1022918
Followed by 45 minutes interval run, burning 736 kcal.
2nd unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1031704
Week ended with long, 115 min run at slow pace, burning 1368 kcal.
3rd unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1041431
I was burning about 3000 kcal, again during the whole week, so about 500 kcal more than suggested by the workout program.

3rd week - assimilation


Program is to run Monday or Tuesday, 70 min at 70% of maximum heart rate, Wednesday or Thursday, 45 min with variable intensity between 70 and 90% of maximum heart rate. Friday 45 min at 85% of maximum heart beat rate and Saturday or Sunday, 75 min at 70% of maximum heart rate. Following this program one should release about 3000 kcal more than he will if only consuming energy on his basal metabolic rate during the whole week.

Instead of running I started third week with swimming.
1st unit: Swimming about 1.6 km, during 70 minutes.
At interval training I was running 47 min and 671 kcal were burnt.
2nd unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1056300
Third training unit during the third week, I was running 47 min and 736 kcal were burnt.
3rd unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1031704
At the end of the week, I took orienteering run for about 140 min and 1858 kcal were burnt.
4th unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1075078
During the whole week about 3250 kcal were burnt by running, but during the swimming sessions measurements were not taken. However, I have exceeded suggested value of 3000 kcal per week to be burned by workout sessions.

4th week – flow


Program is to run Monday or Tuesday, 70 min at 70% of maximum heart rate, Wednesday or Thursday, 45 min with variable intensity between 70 and 90% of maximum heart rate. Friday 60 min at 85% of maximum heart beat rate and Saturday or Sunday, 90 min at 70% of maximum heart rate. Following this program one should release about 3500 kcal more than he will if only consuming energy on his basal metabolic rate during the whole week.

Same as the third week I have replaced first running unit with swimming.
1st unit: Swimming about 1.6 km, during 70 minutes.
During the interval running unit, I forget to note data from heart rate monitor, so I will assume that I have spent the same amount of energy as the week before at the interval training session, that is 671 kcal. I was running for about 47 min again.
2nd unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1089943
During the 3rd unit I was running 13.5 km, for 83 minutes and 1281 kcal were burnt.
3rd unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1099097
I have completed the running program with 20 km run, in 130 min, 1718 kcal were burnt.
4th unit: http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1110260
During the forth week only by running I have burnt 3700 kcal, data for swimming are not available.

So does this program work? Yes, indeed. I started the course with 85 kg, and ended after 4 weeks at 80 kg. However, one month later, after I have completed the course, I have started to gaining weight again, but my new mountain bike has arrived, so I guess sooner or later, I will have to test some workout for loosing weight by biking.

Until then, warm up and have fun with running :))

How much does it take to lose 1kg?

From Spreewald runde

I guess there are not so many people that have been blessed throughout the whole of their lives that have never been asking them self that question or: Am I too fat? As far as I know, those individuals are really not so common. Loosing weight is always a topic that people are interested in, and all of us at some point in our life want to lose one or two, or even several kilos.

So how much does it take to lose 1 kg?

From Spreewald runde

Well, the mass balance equation is quite simple. One need to perform more workouts and spend more energy then his intake is with the food. This is theory, but it is not so simple in praxis, since all of us are individual, and digestion is not exactly a linear function of the food intake. It depends from person to person, but it could also vary by each individual, for example depending on his physical activity and lifestyle. Otherwise, it would be easy to calculate how much energy and therefore nutrients do we need per day to sustain our basal metabolic rate and keep the mass balance equilibrium or reduce our weight if we want so.

From Spreewald runde

However, numbers is good for illustration, and below is one example for number crunchers. Our nutrients (focus is on protein, fat and carbohydrate) needs depend on our age, size, and activity level. According to various sources in literature, in order to get the value of our minimum daily protein requirement we need to multiply the body weight in kilograms by 0.8. Minimum fat requirement per day is estimated to be about 1 g per 1 kg of your weight. Standard value for the energy intake per day for people between 25 and 51 years old is 2400 kcal for male and 2000 for female. Although it is controversial, knowing your current weight and setting your realistic target you should be able to estimate how much energy in carbohydrate you need in order to reduce your weight. In order to do so, we also need to know that 1 g fatty food releases approximately 9 kcal on combustion, 1 g of carbohydrate and 1 g of protein approximately 4 kcal.

From Spreewald runde

According to that, 25-51 years old male, weighting 80 kg would need:
0.8 x 80 = 60 g of proteins, or 240 kcal
80 g of fat, or 720 kcal
That means that you need 1440 kcal (360 g) in carbohydrates in order to be at equilibrium per day.
Reduce that amount slightly and you should start to decrease your weight, however have in mind that it so not that simple, for example body fat burns slower than fat in food, the former liberates 7 kcal per 1 g, just as much as 1 g of alcohol would release.

From Spreewald runde

Usually reducing food intake does not work, so one needs also to increase his physical activity. Therefore, I am now testing running program recently published by the German journal Fit for fun. According to that program, if I regularly practice I should be able to reduce 5 kg in 4 weeks, by running 3 to 4 times per week. Now, I am at the end of the third week with significant progress, but I will report on that during the next weeks when I complete the course. Bellow is just simple answer to the question from the title, i.e. how much took me to reduce 1 kg weight. It took me about 6 hours, to cycle about 75 km and to paddling about 10 km:

View Spreewald runde 17.05.2009. in a larger map

Alternatively, you can have a look here for individual tour:

Cyclining from Cottbus to Lübbenau 41 km
average heart rate 127 bpm, maximum 164 bpm, energy 1375 kcal; total time: 2:16:24

Paddling around the Spreewald 9.5 km
average heart rate 132 bpm, maximum 162 bpm, energy 1276 kcal, total time: 1:56:18

Cyclining from Lübbenau to Cottbus 34 km
average heart rate 146 bpm, maximum 174 bpm, 1459 kcal, total time 1:51:21

That is in total, 4110 kcal or about 587 g of boddy fat. All I ate at that day was, except my usual muessli breakfast, was a couple of power bars, banana and some probably traditional German food (asparagus and potatoes on butter) and just some feta cheese and lamb's lettuce for dinner. Next day, indeed I have had 1 kg less than the day before.

However, during the week I went out with friends of mine for couple of drinks and dinner, and I got that mass back in less than six hour, just sitting, eating and drinking. Now, I am running regularly 3-4 times per week and during the past three weeks, I have reduced about 3 kg, but that would be another report, another post, during next weeks.

Bear is coming home – trail running on the Medvednica (Bear‘s mountain)

From Bear is coming home

No, I am not Bear Grylls, and I am not going to show you how to survive in the open wilderness. I am just going to tell the story how I spend the last weekend on the Medvednica mountain. Medvednica would be lousy translated in English as Bear's mountain. Hence, the title. So, here we go!
As usual during my short visits to my hometown Zagreb, there are plenty of activity. Friends are calling me to join them for a beer or two even barbecues. My girlfriend is guiding a group of academy students to the exhibitions and museums of Vienna. Needless to say, I was invited too. So, at that Saturday, I could choose from several attractive leisure activities, but no, not me. Instead of couple of beers, I have decided to sweat some blood on the slopes of Bear’s mountain, before the return to my current hometown in Germany.

From Bear is coming home

It is about two years since I have taken part in my first trail running race. Here, I have extensively described that experience (sorry, Croatian version only). This time, there was not so much excitement as the first time, since meanwhile I have also taken part in several other trail running races in the frame of Croatian trekking league and also in several multidisciplinary adventures races. Some of them documented, but most of them still waiting to be written, and now I will invest some time to briefly document my last trail running experience.

From Bear is coming home

At the start, there are many acquainted faces. “Usual suspects” known from other adventure races, and even better known from various adventures’ online-forums. However, there are not so many people as usual, only about 70 bears, ready to run against wild, women and men, mostly in thighs. About 50 of them on the shorter (30 km, and about 1500 m height difference) distance and about 20 of them on long distance run (55 km and 3300 m height difference).

From Bear is coming home

Before the start, you can taste the smell of temptation. Usual nervousness could be felt in the air. People are copying control points from the map, and exchanging instructions between each other. I am trying to remain cool. I was grown up in the area, and I know the mountain. Organiser is saying his last words, and we are moving towards the start line in the tunnel, waiting for the go signal. We are waiting for several minutes here, but it is pretty cold inside here, and these minutes seem like hours. Finally, with the start signal, we are leaving the tunnel like wild animals released from chains. And hear we go.

From Bear is coming home

Thanks to my Nokia N78, I have recorded my track, so I will not go into much detail here. The entire route with speed and time needed to cover the distance between control points could be seen here (some more picture also included) or alternatively you can see more or less the same information on the map below.

View Bear is coming home in a larger map
After the furious start on the slightly sloped road, we have to calm down on the first steepest slope. As usual I have more than two litters of water in my backpack. It was really not necessary to bring that much since there are natural water sources in the mountain, but I prefer to remain independent of the conditions on the route. On the other hand it is not easy to run with such a heavy backpack. Other things that are mandatory on the trekking league races are first aid kit (whistle and rescue blanket included), headlamp, map and compass. Except that, I was taking with me a wind-stopper, trekking poles and some power bars and fruits in my backpack.

From Bear is coming home

We are very slow on the very steep slope before the first control point. It took me slightly more than a half an hour to cover the first 3.3 km. After that, terrain goes downward towards the Medvedgrad castle. Most of the people are running, but I want to avoid a risk of overuse and save my legs from injury. I am joined with two other guys that I have met on the Velebit and Risnjak trails. We are going on the moderate pace to the second control point. Somewhere on the middle between two control points, we were joined with some other guys. They tried to run faster, but some of them got lost, and at the end came after me.

From Bear is coming home

At second control point, Medvedgrad castle, there are about 9 km behind us, and 21 to go. We are moving on. Before the third control point, we have met just one racer coming from opposite direction. Since, we were not exactly sure where are we, at the moment we thought that we were lost, but that was not the truth. Actually, she losts control and her way. After the third control, we hardly met anyone. We were passing on the northern side of mountain, across the renowned FIS slalom piste.

From Bear is coming home

We were not sure if we took the longer way than others since we hardly met anyone until the forth control mark. We have met two racer, from the long distance category. After, stepping over Horvat’s steps and fifth control marker, there is one last steep slope over Hunjka, and then downhill over Danjka towards the last control mark and final run down. My friends decided to rush down, while I was saving my knees on moderate pace.

From Bear is coming home

I was quite surprised with myself when I finished the race. Somewhere about the middle rank or slighlty worse, but for me this race did not have competitive character at all. For me it was more important not to exhaust myself. Complete results are here. Perhaps I could do that at slightly faster pace. However, at the end I am glad I did not. After the massage at the end of the race, and several pieces of pizza, couple of beers, I guess I was able to go to the after-trekking party in the legendary punk-rock-alternative club Jabuka. Unfortunately my return flight was scheduled for the next day early in the morning, so I have had to skip that one, but I hope that other trekkie enjoyed their stay at after-trekking party in Jabuka. I will have to wait some other chance to practice my bear’s dance.