Sve što ste oduvijek željeli znati o klimatskim promjenama, a akademik Vladimir Paar vam ne zvuči uvjerljivo

Quasi periodički u posljednjih nekoliko godina javlja se svako toliko akademik Paar u hrvatskim medijima sa pričom o nadolazećem ledenom dobu. I odma potom me zasipaju prijatelji, rođaci, poznanici, znanci s upitima da prokomentiram. Ove godine taj se događaj poklopio s mojim rođendanom, pa sam uz rođendanske čestitke dobio i nemali broj upita vezan uz izjave akademika Paara u dnevniku Nove TV.



Ovdje ću ukratko komentirati prilog o ledenim dobima, te uputiti na popularno- znanstvene blogove koje sam vezano za klimatske promjene zapisao.
Akademik Paar čini se nije upućen (ili je prilog tako izrezan da se stječe takav dojam) o vremenskoj skali na kojoj se ledena doba odvijaju, a ni batimetrija Jadrana mu nije baš poznata, što i ne bi trebalo čuditi obzirom je površina Mjeseca ili Marsa bolje kartirana nego dno ocean. More se zaista povuče za 120-130 m na maksimumu glacijacije (ledenog doba), a to u slučaju Jadrana prema batimetriji adaptiranoj prema radu Dr. Christopher E. Naimie s Dartmouth College, sve do Palagružonskih vrata.

Ukratko o klimatskim promjenama i ledenim dobima

Klimatske promjene na vremenskoj skali ledenih doba posljedica su promjena udaljenosti zemlje od Sunca (Milankovićev ciklus) i nelinearne sprege elemenata koji na zemlji participraju u porastu entropije (atmosfera, ocean, biosfera, kriosfera, litosfera, ukratko: živi i neživi svijet). Prema Milankovićevim ciklusima nalazimo se u dobu kad se nagib zemljine osi, i udaljenost Zemlja od Sunca, odvija u pravcu koje pogoduje nastupu ledenog doba, no to je proces koji traje 100000 godina, a ne događa se od danas do sutra. Razina mora se polako spušta zbog povećanog kontrasta u količini dozračene energije od Sunca u ekvatorijalne i polarne širine. Naime, ekvatorijalne zemljopisne širine i primaju veću količinu dozračene energije od Sunca nego polarne širine, a ovisno o nagibu zemljine osi polarni krug može biti veći ili manji. Kako traje proces udaljavanje zemlje od Sunca i promjena nagiba zemljine osi, povećava se površina područja izložena učinku polarne zime. Voda isparava iz oceana podjednakim intenzitetom, ali obzirom su sada veća područja izložena učinku polarnih zima, učestala je oborina snijeg - rastu ledenjaci u sjevernim geografskim širinama. Taj proces veoma je spor sa stajališta trajanja ljudskog vijeka.
Ciklusi ledenih doba su quasi-periodički. Jedan ciklus traje oko 110 do 130 tisuća godina. Maksimum zaledbe javlja se za 90 do 110 tisuća godina, a odledba se odvija relativno brzo - za 20 tisuća godina. Maksimum zadnjeg ledenog doba bio je prije 20 tisuća godina, i tada je more zaista bilo oko 120 ispod današnje razine i odleđivanjem ledenjaka postepeno je raslo do današnje razine.
To je npr jedan ciklus ledenog doba: 90 ky traje zamrzavanje i 10-20 ky odmrzavanje.
I mi smo sada zaista na početku nove zaledbe koja bi trebala trajati barem 90000 godina, i tada bi se Jadran opet mogao povući za 120 metara, kako kaže akademik Paar do Zadra, ali...

Meteorološka i klimatološka mjerenja nakon industrijske revolucije

Ono što danas meteorološki instrumenti bilježe od kada se mjere atmosferski parametri je zagrijavanje, a ne zahladnjenje, unatrag zadnjih 150 godina. Napomenimo da se temperature sustavno mjere tek unatrag zadnjih 150 godina, i metode, pa i njihova točnost su se mijenjale (satelitska motrenja, npr. se koriste tek zadnjih 30-tak godina). Ledena doba traju oko 100000 godina i eksperimentalne tj. observacijske metode kojima je teorija ledenih doba potvrđena, sasvim su drugačije od suvremenih metoda promatranja klime. Pogreške mjerenja u paleoklimatologiji često su reda veličine od stotinjak godina, tako da je vremenski niz suvremenih instrumentalnih mjerenja s kojim mi raspolažemo zaista prekratak da se bilo šta suvislo kaže u kontekstu promjena klime na skali od 100ky, pa ipak obzirom da je evidentan konstantan trend zatopljenja, preporučljivo je djelovat i živjet u skladu sa zakonima održivog razvoja, u skladu s potrebama i racionalnog korištenja resursa.
NITKO ne može sa sigurnošću reći što će s klimom biti za 50 godina. Prema astronomskom ciklusu (Milanković) na početku smo ledenog doba, ali prema mjerenjima i zapažanjima dovoljno je dokaza koji upućuju na to da ljudski faktor uzrokovao zatopljenje. Procesi su nelineari, i niko ne može sa sigurnošću reći gdje je kritični prag nakon kojeg nema povratka, pa je prema tome bolje raditi na suzbijanju korištenja štetnih tehnologija, nego sjedit skršenih ruku i čekati propast.

Što se tiče kritika na račun IPCC-a, uglavnom - znastvene metode nisu savršene, pa tako ni interpretacija rezultata, a i znanstvenici su samo ljudi, pa nije rijedak slučaj da su u sukobu interesa, no kad pogledamo zadnji IPCC report i čujemo vijesti o poplavama i ekstremnim olujama, rekao bi da su te pojave u skladu s IPCC izvješćem, pa ipak da bi nešto tako kategorički izjavio, potrebno je izvršiti temeljitu znanstvenu analizu. Koliko mi je poznato takve studije još nema, obzirom da je još prerano za analizu podataka, a na nama je da djelujemo kako ne bi bilo prekasno.

Za one koji žele znati više

Općenito o klimatskim promjenama zapisao sam ovdje:

http://goraquanaut.blogspot.com/2009/12/sve-sto-ste-oduvijek-zeljeli-znati-o.html

O nastupu akademika Paara vezanom za klimatske promjene u emisiji "Na rubu znanosti" zapisao sam ovdje:

http://goraquanaut.blogspot.com/2010/05/quo-vadis-hrvatska.html

Ovdje bi se još jednom osvrnuo na Krešimira Mišaka, i emisiju "Na rubu znanosti", obzirom da je ta tema digla na noge hrvatsku javnost s većim intenzitetom nego činjenica da žive u zemlji s preko 300000 nezaposlenih.

Osobno mogu se složiti da je Mišak simpatičan lik, i nije loše da se neko poput njega zaista bavi tim tzv. rubnim temama, ali kao znanstvenik mislim da toj emisiji nije mjesto u znanstvenom i obrazovnom programu na javnoj televiziji.

Mogli bi sad o toj temi pričati na ovaj ili onaj način. Istina je, to uopće nije najveći problem koji Hrvatska ima, i nije..., mogli bi reć da je priča nebitna, ali od nekud se mora početi riješavati nagomilane probleme u truloj državi. Ne guram se u riješavanje makroekonomskih pitanja, ni sastavljanje nogometne reprezentacije jer se u to ne razumijem baš, ali si dajem za pravo izraziti sud da to što Mišak radi nije znanstveni program. U skladu s onom neka institucije rade svoj posao, kako pjeva Mile i Hladno Pivo, tako isto želim Hrvatskoj da znanstvenici rade znanost i znanstveni program (može i novinar s dodanim znanstvenim obrazovanjem, ali ne sa sklonošću ezoteriji i teorijama zavjere), kazališni djelatnici da budu intedanti kazališta, a ne klaunovski šlager pevač, tj. da odgovorne poslove rade ljudi koji su za to obrazovani, a ne da je kriterij zapošljavanja bude politička podobnost, rupa u sistemu ili uopće ne postojanje sistema kao takvog. No, isto tako mi je jasno da su nagle promjene u tom pravcu u Hrvatskoj nemoguće, jer bi i ono malo ljudi koje ima kakav takav posao ostalo bez posla, pa je jasno onda da se oportunistička većina tome opire, ili šute guraju glavu u pjesak i država opstaje u takva kakva je, jer da je ljudima teško i neodrživo ne bi se Jadranka tak dugo održala kao premijerka.
Od neadekvatnog rasporeda emisije "Na rubu znanosti" u obrazovni programa, puno je veći problem nesrazmjeran broj zaposlenih i mizerna količina vlastitog programa iz vlastite produkcije, novinarska polupismenost i neophodna podobnost da se dođe do uredničkog mjesta.
U tom smislu je metafora s Đelom Hađiselimovićem (koju sam koristio u prethodnom tekstu) smješna, i uopće ne mislim da je Đelo neka velka faca, o njegovom bahatom rasipanju pretplatničkog novca sam čuo već u više navrata, a uz današnju ponudu dokumentaraca na netu i DVD-ima, svi smo mi Đelo Hađiselimović. Neš ti posla, sjediti i odabirat dokumentarce iz programa BBC-a i Discoverya, pokažite mi tog mulca koji će napravit loš izbor.

Kao neki zaključak

U kratko, predstavljanje PRIRODNO-znanstvenih tema na javnoj televiziji u emisiji "Na rubu znanosti", štetno je po gledatelje, formiranje javnog mijenja, a na kraju krajeva kvari ugled znanstvenika i dok god se u Hrvatskoj tolerira da analfabeti (u ovom smislu ljudi neškolovani za odgovorne javne dužnosti) rade odgovoran posao - Hrvatska zaslužuje Jadranku i vlast kakvu ima, i Jadranka zaslužuje Hrvatsku, jer ko što vuk na ovcu svoje pravo ima, tako i tiranin na slaba (neuka/neobrazovana) čovjeka (citat, Njegoš, po sjećanju).

Quo vadis, Hrvatska?

Pretvara li se domovina u društvo retardiranih sljedbenika facebook grupa, "ili misliš svojom glavom?", pitao se prevrčući se po krevetu nakon suočavanja s poražavajućim rezultatima peticije znanstvenika da se emisija "Na rubu znanosti" izuzme iz znanstvenog programa i uvrsti u zabavni program. Tekst "PREDMET: Pritužba na rad HRT-a zbog kršenja Zakona o HRT-u i Zakona o elektroničkim medijima emitiranjem emisije Na rubu znanosti", se može pročitati ovdje:
http://vinkovic.org/Projects/MindExercises/blog/Pismo_Na_rubu_znanosti.pdf
a sadržaj pisma se može podržati potpisivanjem peticije ovdje:
http://www.gopetition.com/petitions/the-edge-of-science.html

Naravno, odmah se pojavila peticija za podršku Krešimiru Mišaku i njegovoj emisiji s višestruko mnogoljudnijim odazivom od peticije za podršku Pritužbe, a učestala je i pojava besmislenih facebook grupa poput "Na rubu znanosti - podrška Krešimiru Mišaku" s mnoštvom dezorjentiranih sjedbenika koji se priključuju, a i da ne znaju zašto, za koga ili protiv koga. Najčešći iskaz na pitanje zašto podržavaju Krešimira Mišaka, barem od mojih prijateljica jest taj da je zgodan, a Đikić im ide na živce, ili sve je obmana, sve je laž i cijeli TV program je dezinformiranje, a Mišak sa svojom emisijom je zapravo najbenigniji izdanak prevare, a čak je i zabavan.

Zemlja prosperita

Stvarno tužno, pomislih, ako je Mišak najzdraviji oblik informacije koji HTV može ponudit. Nije dobro! Ili možda je? Kad bi to zaista bile znanstveno utemeljne činjenice za par godina Hrvatska bi mogla riješiti sve svoje gospodarske i političke probleme. Najprije energetske s nekim od perpetum mobile riješenja s ruba znanosti, zatim bi mogli postati vodeća intergalaktička diplomatska sila sa svim tim prosvjetljenim vidjelicima koji komuniciraju s vanzemaljcima. Među prvima mogli bi ukinuti zdravstveno osiguranje, jer ćemo ovladati znanjem liječenja dodirom kojima raspolažu Mišakovi sugovornici. Oni koji ne posjeduju dovoljno talenta za razvoj iscjelitelskih moći, već će razviti neku paranormalnu vještinu prema učenju Mišakovih freakova koja će voditi razvoju novih za sada još nepoznatih zanimanja i općem prosperitetu hrvatske ekonomije.

Hell-o-u, this is your wake up call!

E, ali na žalost neće biti tako i to je zapravo suština zablude. Eksperimente i saznanja utemeljena na znanstvenoj spoznaji moguće je reproducirati u svrhu društveno korisne primjene dok je pseudo-znanstveno ili onostrano samo pusta tlapnja i zabluda.
Pritužba Dejana Vinkovića, nije protiv Mišaka i njegove emisije, već jednostavno inzistiranje da se Mišakova emisija ne prodaje pod znanost. To ne samo da vrijeđa svakog čestitog znanstvenika, već je dezinformiranje javnosti i na kraju krajeva otimanje satnice na uštrb popularno znanstvenom programu tipa odabrao Đelo Hadžiselimović. Ekivalentan slučaj bi bio da neki hipotetski (ili kako bi Držićev Pomet rekao: "metimo kazti") hateveovski urednik, Knjazovu estradno-putopisno Koledžicu utrpa pod kulturno-umjetnički program. Siguran sam da se to umjetnicima i djelatnicima u kulturi ne bi svidjelo, jer omalovažava i obezvrijeđuje njihov rad.

Don't try this at home, this is not a science, this is your favorite freak-show

Nemam ništa protiv da se "Na rubu znanosti" prikazuje u zabavnom, duhovnom, religioznom ili već nekom ezoteričnom programu, a preporučio bi "Parental guidance" za mladež i da se veli u najavi "Don't try this at home, this is not a science, this is your favorite freak-show". Osobno, ne gledam TV, a pogotovo ne HTV već barem 7 godina otkako sam u Njemačkoj, pa tako ni Mišakove emisije. Tek mutno se sjećam da sam prije 7 godina pokušavao pogledati neku od njih, ali bi me žestoko smorila pa bi uglavnom zaspao prije kraja emisije. Osim toga zirnuo sam mu na blog, nzainteresirano zjevnuo, i zaboravio na tog lika, sve do nedavno dok na youtube nisam pogledao emisiju u kojoj je gostovao akademik Vladimir Paar govoreći o klimatskim promjenama. Kao klimatologa, ta me tema izrazito zanima tj. "Climate is my job and I am doing that for living!", i iako mi je akademik Paar bio jedan od dražih profesora na faksu, nemalo sam se razočarao njegovim neznanstvenim argumentiranjem i izlaganjem o temi za koju nije kompetentan. Naime akademik Paar zaista je stručnjak za teoriju nelinearnih dinamičkih sistema, i klima zaista je nelinerni dinamički sistem, ali i psihijatar je stručnjak za ljudski mozak i psihu, pa ipak kirurške zahvate na mozgu ne izvodi psihijatar, već neurokirurg. Isto tako klimom se bavi klimatolog, a ne teoretičar nelinearnih dinamičkih sistema. To ne samo da je bilo na rubu znanosti, već na rubu dobrog ukusa. A najveći je problem što Krešimir Mišak zapravo nema pojma da akademik Paar nije kompetentna osoba koja može reć dvje-tri pametne o klimatskim promjenama, već Mišak može tek bogobojazno kimat glavom i pravit se da mu je sve jasno i gradit hipotze o zavjeri bjelosvjetskih silnika i uzurpatora svijeta. Uglavnom, ako to već neko nije napravio, onda se spremam čim uhvatim volje, vremena i energije pozabavit se tom emisijom i isecirati do u detalje, i prokomentirati što je u njoj znanstveno, a što pseudo-znanstveno za one koji ne razumiju razliku. Na žalost čini se da je sustav obrazovanja i opće kulture u Hrvatskoj, pa onda i sustav vrijednosti toliko degradiran da ni akademski obrazovani ljudi ne razlikuju znanstveno od pseudo-znanstvenog, pa onda ni ne mogu razlučiti što je za njih korisno i dobro, već je bitno ko je zgodniji i zabavniji, i rađe će konzumirati palamuđenje zgođušnog voditelja nego srkat znanje i istinske vrijednosti u odabiru časne starine poput Đele Hadžiselimovića.

Kao neki zakjučak

Ukratko, ne gledam "Na rubu znanosti", te ću ostale emisije dragovoljno propustiti i zadržati "beyond my expirience", onostrano. Profesionalna etika znanstvenika, a ne taština, nalaže mi da kažem da je trpanje emisije "Na rubu znanosti" pod znanstveni i obrazovni program obmana javnosti i kao takvo štetno za Hrvatsku. Peticija kolege Dejana Vinkovića zaista nema veze s taštinom znanstvenika, već je za dobrobit građana Hrvatske, koji su na žalost već toliko zasljepljeni da ne vide što je za njih dobro, a što loše.
Ko je shvatio, razumjet će!

Dobro jutro, Hrvatska! Ja sam Goran Georgievski, trust me I am a scientist, still working hard to justify insanity by being a mad scientist!