Skica Nacrta za Radikalno Utopijski Manifest Skeptičnih Mistika za Društvo Duhovnih Ateista

Autor ovih redaka je pamtio dobro što mu je onih dana često znala ponavljati mama: "Sine ko ne zna kud ide, njemu je svaki put dobar", a ja stari švercer, vagabundo i kurioža, moreplovac i pustolov nisam puno mario za te riječi i eto ti ga na, završio trbuhom za kruhom u pečalbi. I sad dok u miru noći predizborne šutnje u sumrak razuma, grickam koricu kruha, gajstarbejterskog, obogaćenog lososom, hrenom začinjenog, ptičjim mlijekom natopljenim, u društvu Gentelmena Jacka i Lady Ginger, pitam se kuda ide Hrvatska? Kontempliram i mantram o tome koji je to PRAVI put? U kakvu bi se ja to državu htio vratiti? Ili s ponosom reći: E, to je zemlja, a ne ti. Država iz koje dolazim! To je zemlja za sve nas i svu našu djecu!? Ni lijevo, ni desno, nigdje moga stana, a ni ustaša ni partizana. Pa u tu svrhu skiciram prijedlog nacrta za nacrt prijedloga za Radikalno utopijski manifest skeptičnih mistika za društvo duhovnih ateista (Radical utopian manifesto of Skeptical mystics for spiritual atheist society). Manifest koji bi trebao odgovariti na pitanje kako zamišljam idealnu državu i u kakvoj bi ja to zemlji htio živjeti.

0. Država znanja

Uemeljna na znanstvenim principima. Zemlja u kojoj su ustav i državni zakoni utemeljeni na najboljoj znanstvenoj praksi, a ne na lijevoj ili desnoj ideologiji. To znači ako je poznato da je nešto znanstveno potvrđeno da ima pozitivne efekte onda to treba nastojati primjeniti u društvu. To također znači da znanstvene istine nisu konače i ono što se danas čini ispravnom znanstvenom teorijom može se sutra opovrgnuti. U skladu s tim treba i prilagođavati društvene zakone. Iz sljedećih primjera bit će jasnije što pod time mislim, a ovdje prilažem tekst o tome zašto je tako teško prihvatiti znanstvene istine koje se protive našim uvjerenjima.

1. Sekularna Država

U sekularnoj državi, ali ne samo deklarativno sekularnoj, a u isto vrijeme slaviti crkvene praznike kao državne i izdvajati više novaca za plaće svećenika nego za normalno funkcioniranje državnih institucija. Na žalost većina ako ne i SVE europske zemlje izdvajaju višestruko više novaca za održavanje svećeničke kaste nego za ono što zaista donosi napradak i poboljšava kavalitetu života – znanstvene inovacije i njihova primjena u svakodnevnom životu. Znači, hoću sekularnu državu u kojoj će religija biti odvojena od države s ciljem konačnog zatiranja svećeničke kaste, i naravno poništavanja vatikanskih ugovora. Nadam se da danas dok jača teroristički rat utemeljen na religiji i ljudi još uvijek ginu zbog religije ne treba ponavljati nebrojene povjesne dokaze o štetnom učinku religijskog učenja i prakse. S druge pak strane, nebrojeni znanstveni radovi potvrđuju pozitivne efekte rituala i duhovnosti koji se mogu prakticirati raznim tehnikama meditacije. Iz tog razloga vjeronauk u školama bi trebalo zamjeniti učenjem tehnika meditacije, etike i/ili morala. Za očekivati je da bi takva praksa doprinjela razvoju ljudske misli i napretku civilizacije. U knjizi Waking Up, Sam Harris elokvento sumira recentna istraživanja koja potvrđuju blagodati meditacije i njen pozitivan učinak na ljudski um:

Alteranativno

prihvatljivo bi bilo u prijelaznoj fazi učiti sve religijske prakse kao što sugerira Daniel Dennet u dolje navedenom TED talku:

2. Socijalna država

U kojoj je svima zagarantiran osnovni prihod. Državni aparat i broj onih koji primaju plaće u Hrvatskoj višestruko je neproporcionalan svrsishodnostih i učinkovitosti državnih službi. S druge pak strane broj nezaposlenih i socijalno ugroženih - raste. S pravednijom raspodjelom sredstava iz proračuna mogla bi se bitno umanjiti socijalna nepravda. Tim više što je znanstveno potvrđeno da davanjem osnovnog prihoda svim pojedincima u društvu ima pozitivne učinke na razvoj društva. Ekspertni tim trebao bi utvrditi koliko se u Hrvatskoj privređuje i na temelju toga napraviti pravednu raspodjelu. O detaljima treba povesti javnu raspravu. Ovdje se tek kao primjer navodi, da bi svaki punoljetni član trebao dobivati minimum koji ima faktor 1. Djeca bi isto trebalo početi dobivati neki novac od recimo 14 godine s faktorom 0.25. Liječnici, nastavnici i profesori na fakultetima trebali bi dobivati plaće s višestrukim faktorom minimalnog dohotka. Političari, saborski zastupnici, pripadnici državne uprave i javnih službi tek nešto više od minimuma, maksimalno do 1.5. Ovdje je tekst koji sumira recentna sociološka istraživanja i odgovara na pitanje zašto je dobro javni novac raspodijeliti svima u društvu

Alteranativno

za audiovizaulane tipove ovdje je TEDx talk Rutgera Bregmana

3. Država pravde

Nažalost pretvorbu je vjerojatno nemoguće poništiti, ali je valjda nekako moguće ublažiti negativne učinke obogaćivanje malog broja ljudi na račun vrijednosti koje su u prijašnjem društvenom sistemu svi stvarali. Istražiti moguće mehanizme. Procesuirati sve koji su se obogatili na nezakonit način i/ili donošenjem "ortačkih zakona" koji su pogodovali određenim klanovima

4. Država gospodarskog prosperiteta

Gospodarska strategija. Definiranje strateških grana gospodarstava i planiranje razvoja. Vidjeti u kojim to segmentima gospodarstva Hrvatska može biti konkurentna, pa raditi na razvoju i edukaciji tih grana gospodarstva. Ako je to turizam onda napraviti program i sadržaje tako da sezona traje 12 mjeseci, a ne od 15.7. do 15.8. Pa da se djeca školuju za turizam i da cijele godine imaju šta raditi.

5. Država raščišćenih dugova s mračnom prošlosti i svijetle budućnosti

Rasčisitit mračne dugove prošlosti zločina komunizma i ustaštva, rasvjetljavanjem istine..., tako da se ne događaju incidenti tipa Joe Šimunić i da cijeli stadion korisiti ustašku ikonografiju, opravdava se činjenicom da je to starohrvatska pjesma/pozdrav/ikonografija.

Izborna 2015 i perspektive

Eto tako te zamišljam. Tako te zamišljam, modro i zeleno..., državo u kojoj bi htio živjeti i kakvu bi htio ostaviti budućim generacijama. Jer osamdesetih smo bili sretna deca, slušali smo Ducu Marković, Nenu i Hit Meseca. Godine 1987, moj je grad dobio Univerzijadu, noćne tramvaje i preko noći od Bečke palanke, Zagreb je postao grad, ču' grad – metropola, eeej! Godine 1989 svi smo hitali kina ili bioskope gledati Kako je propao rokenrol, a od 1991 gledamo kako najgori od najgoreg ološa, žgadija upitnih kognitivnih sposobnosti u koaliciji HDZ-SDP i njhovih prirepaka pokradoše državu i vrše genocid nad vlastitim narodom. Gledamo i propadamo, a sve nas je manje, i sve nas je više – izgubljenih! Godine 2013/2014 sprdali smo se s Hamedovim pahuljicama. Godine 2015, dobit ćemo novog predsjednika ili predsjednicu, nije važno lignjun ili lignja, ista ljiga. Mene će biti sram da ta osoba predstavlja državu iz koje dolazim i mučno mi je skršenih ruku gledati tu sramotu. Ovo je moj pokušaj da zametnem klicu revolucije i potaknem promjene. Slobodno se sprdaj, malodušno slegni ramenima, kritizirajte, ali napiši što bi učinio ti da ti neko tako siluje domovinu i u kakvoj bi ti to državi htjio živjeti? Jer ko ne zna što i kuda želi stići, njemu je svaki put krivi. Pa kad jednom definiramo što i kud želimo, možda nađemo i put kako do tamo doći. Neka nam je sretna 2015. godina radikalno utopijskih promejna na pravom putu u društvu skeptičnih mistika.