My top 10 albums of 2010

Here is my top 10 list of the albums that I happened to be listening during the year. I haven't been number crunching or applying a systematic scientific evaluation method in order to compile the list, just albums that somehow happened to end up in my record collection. There were plenty of great records during the 2010, and you can came up with completely different list of records that were stirring your emotions and keeping you moving on - on the run. Anyway, here is my list, tell me yours.


1. I Like Trains - He Who Saw The Deep

I Like Trains are characterized by the deep Dave Martin‘s baritone and post-rock guitar crescendo leading to mind blowing sound explosions, albeit the latter softened on the second record, a pessimistic world view is a constant in their expression. Their second record explores our future world and the fall of human kind due to rising sea level and climate change. As the sequel to the “Elegies to lessons learnt”, a thoughtful musical exploration of tragic historical events and characters that human kind fail to learn their lessons from, this record is a pure zeitgeist and the soundtrack of our lives.


2. Foals – Total Life Forever

As they appear with their debut album “Antidotes”, Foals have delivered an inventive, futuristic sound that people like to put into math-rock drawers. Yet their sound is unique and unheard of mixture of disco-punk as inherited from classical eighties post-punk bands, including but not limited to Gang of Four or Talking Heads infused by African rhythms. With their second album "Total life forever" they have slightly soften their rhythmical exploration but further developing their unique rhapsodic expression, still bringing ecstasy and euphoric climax on the dance floors.


3. Small Black – New Chain

These guys sound so familiar, though at the same time inventive, and unheard of. This is not so unexpected since 'chillwave' is a trademark of their sound. I am not sure who was the first to coin the term, but 'chillwave' is like a new hype genre - melancholic soundscapes created by mashing up hip-hop rhythms with classical 80s synthpop. Hence, familiar, yet unknown pleasures. Perhaps, if post Joy Division - early New Order met Coctoe Twins introduced to each other by Afrika Bambaataa signed with 4AD label, they could came up with such a sound. Strong bassline, drum and synth - 'New Chain' tracks are made to bring chill into the lounge bar in as confident a manner as they bring ecstatic joy at the indie disco dance floor. Even more, happy geek will swear that he felt his endorphin level rising after a couple of hours listening to 'New Chain', while hacking. ‘Small Black’ came up with the most versatile sound, applicable in any situation. 'Mehr als hip-hop'


4. Mystery Jets – Serotonin

Neatly packed collection of love songs bringing the whole spectrum of emotion from melancholy to happiness. Whistling (Flash a hungry smile), wordless chanting (The Girl is gone) Blaine Harrison and Willaim Rees vocals mash up with ascending synths and protuberant indie guitar are trademarks of the Mystery Jets sound. If happy geek could swear that he felt his endorphin level rising listening to the 'New Chain', here he will definitely feel the same for his serotonin level.


5. Liars - Sisterworld

Liars are true liars, indeed. A three-piece band managing to re-invent their sound with each new album, while at the same time performing sonic-dance-punk-art-noise-youth explorations, delivering exceptional soundscapes remaining recognizable to their faithful crowd of fans following fellow-geeks. The 5th album, Sisterworld is not an exception, they take us on a trip through the dark corridors of mankind leading us safely across the soundscapes that I can easily imagine as my favourite gothic-like hell nightmare. If you were wondering what the hell is my favourite gothic-like hell nightmare, try to imagine a soundtrack for 'The Temptation of Saint Anthony' paintings, probably the best captured in the Hieronymus Bosch and Salvador Dalí masterpieces. If it's not easy to imagine a sound with still painting, try imagining a soundtrack for Püha Tõnu, Bella Tar or David Lynch movies - that will do.


6. The Divine Comedy – Bang Goes the Knighthood
7. The National – High Violet
8. The New Pornographers - Together
9. Brendan Perry - Ark
10. Vampire Weekend - Contra

Honorary mention
The Rural Alberta Advantage – Hometowns (though European release appeared in 2010, they were already on my 2009 list)
Gonjasufi - A Sufi and A Killer (this is something I can imagined as a soundtrack for the Death and the Dervish, a book by Mesa Selimovic, so it will probably fit on Geistarbeiters top list)
Arcade Fire – The Suburbs (not sure if I love it or hate it but certainly well-worth listening)

New hopes – Bands that appeared with EP-es in 2010 and I am hardly waiting their full length LP-es
The Jezabels
Avatar

Soundtrack of my life - 2010 (part 2)

The Beet Fleet - Data

Goranin Čobanin - nodding his head in a consent approval, still a bit surprised and a bit shocked as if he does not believe - the time has come. He was about to deliver a milestone Matrix release - Hello World! Reality is going down for a major update and the time is about to begin, again.



Who would thought about that, that he is going to reach 'Commander Data status', after all this years? Perhaps is just the right time to disintegrate into the void and became hacking legend - retired at the digital debris depot, falling asleep, counting electrical sheep or maybe is just the right time to update the status?
Das ist status!

Film - Neprilagodjen



Goranin Čobanin je danas bacio mobitel kroz prozor. Razbio se u tisuće komada. Na zidovima nije bilo ništa za me, samo kuruza i spam, e! Facebook ovo je tvoj kraj, bye-bye-bye

Vampire Weekend - California English



‎"Ti si iz Virovitice, znam te", doviknuo je za mnom potpuno mi neznani junak i ne bi to bilo ništa neobično da se radnja ne odvija nedaleko Warschauerstr stanice S+U-bahna u sali Astra Kulturhause, i da je osim mene - on, vjerojatno jedini lik koji u sali govori hrvatski. I sad gledamo se, gleda on me, gledam ja njega,... prekapamo po sjećanjima i preispitujemo se. Jesi išao u KSET, Jabuku, Močvaru, Krivi Put..., i naravno da su svi odgovori potvrdni, ali nikako da se smjestimo u kontekst, a onda glupo pitanje gdi radiš? I odgovor se nameće sam, pa znamo se s faksa. Uglavnom došli dečki iz Zagreba na koncerte, jučer Vampire Weekend, večeras 20 years of city slang festival (Calexico, Notwist, Get well soon) i sutra Interpol. E to su vikendaši!

I Like Trains - Bang Bang Club Berlin 9.11.2010.

Goranin Čobanin teško može dočarati razgaljene uzdahe ushita malobrojne, ali probrane publike koji su ispunili malu salu Bang Bang kluba na koncertu iLiKETRAiNS . Može tek staviti poveznicu, a za sve ostalo tu je Ajfon Jutjubić



Highlander Shepherd can hardly describe delighted sighs and standing ovations coming from meager but exquisite audience that filled the small hall of Bang Bang Club during the iLiKETRAiNS gig. He can only put the link, and for everything else there is Iphone Youtube

Siouxsie and the Banshees - Face to Face



Goranin Čobanin u prethodnom svesku fejsbuka saznaje se: Student nije zapalio žito, Tihi nije pustio teglu cvijeća, ili možda ipak je? No tko je smjestio koki Mi Ki? U slijedećem tomu sve se pomalo raspliće, ajmo se fejsat! Face to
face, cheek to cheek!

Soundtrack of my life - 2010 (part 1)

The Rural Alberta Advantage - Don't Haunt This Place

Goranin Čobanin at the Rural Alberta Advantage gig, is with great pleasure being introduced to the crowd of the fine young vegetarian lady. It's an interesting gallery of urban freaks who could easily play episodic roles in the Herr Lehmann movie, and some of them could flawlessly star a lead role in their own movies, such as Herr Bussi or DJ Vossi.



Goranin Čobanin lernt beim Gig von The Rural Alberta Advantage mit großem Vergnügen die Clique seiner feinen jungen Vegetarierin kennen. Es ist eine interessante Galerie urbaner Freaks, die ohne jegliche Schwierigkeiten episodische Rollen im Film Herr Lehmann spielen könnten. Und einige von ihnen könnten makellos sogar die Hauptrolle in ihren eigenen Filmen übernehmen wie z.B. Herr Bussi oder DJ Vossi.

(thanks are due Sanja for grammar correction and translation.)

Garbage - The World is not enough

Goranin Čobanin found himself in unenviable situation trying to resolve glitches in the COSMO's performance.
"Reward for the patience is patience itself", said him the Architect - wise gray haired being.
"What if the World is not enough", he posed him a question?
"You'll know it when the time comes", said the Architect and left him empty handed, disintegrating into the void.


Small Black - Photojournalist

Goranin Čobanin sa zadovoljstvom se prisjeća sretnih trenutaka provedenih u opskurnom klubu Maria-Antoinetta na koncertu Small Black, u društvu frenda pred kojim je karijera, te je želio ostati anoniman i vegan bande. Zanimljiva je to galerija urbanih freakova koji bi s lakoćom iznijeli solidnu minutažu epizodnih uloga u filmovima poput Herr Lehmann-a, a neki od njih bez problema bi odigrali i glavnu rolu u vlastitim filmovima, kao npr. Herr Bussi ili DJ Vossi.
Lako ti je u Berlinu bit kreativan. Provozaš se s Ubahnom 3 stanice i već imaš materijala za 5 kratkih priča i scenarij za film - serviran, primjeti frend iz akademskih krugova bliskih Arhimedovim krugovima ali i Nietzsche-ovim sferama, te ostade inkognito.


April Stevens - Teach me tiger

Goranin Čobanin je imao nos za nevolju i iako je slutio da mu dublji emotivni angažman sa šarmantnom vilom od šanka dugoročno može poremetiti planove, teškom mukom je odolijevao jebezovnoj melodioznosti njenog glasa - načinu na koji je koristila riječi, kad bi uzbuđeno uzdahnula "zuUupEaar", ili komentirala njegova svjedočansta s putovanja na kraj noći riječima "deeeekadent, toOotaAal - total dekadent!", pri tom ga prekidajući, smijući se da izrazi komplimemnte njegovom priučenom njemačkom dok se borio tražeći njemačke riječi, germanizirajući engleske riječi - ona je uspjela čuti tragove berlinskog slanga.
"A kaži mi kaži, ako si vegetarijanka, zašto imaš tako velike zube kao, kao ženka sabljastog tigra?"
"Da te bolje gricnem, tigre!"
Kafanu su zatvorili uz prigodni hit večeri:

Winter is back in town

It's a first day of climatological winter, and the coldest 1st of December in Berlin since inception of instrumental measurements. Cold winter is coming indeed, but it does not mean that anthropogenic impact on environment is negligible.

The daily North Atlantic Oscillation (NAO) index, as obtained from the Climate Prediction Center (CPC). Check their web pages for the most recent figure and the methodology.

Internal climate variability - phenomenons such as El Nino, Northern Atlantic Oscillation (NAO), Atlantic Meridional Overturning Circulation (AMOC), are in their phases that favor cold winter. For example NAO negative phase results with increased snowfall above the Scandinavia and Western Europe.
We saw a consistently negative NAO since mid-August (see figure), strong at times, and interupted with positive phase in October (remember "Goldene Oktober" in Germany). Since mid-November we see very strong negative phase (remember I told you Mr. November did not let us down). Forecasters are expecting generally negative NAO to continue through December and probably until mid January with an occasional period of +NAO possible. More frequent exchange of positive and negative phases is expected during second part of January and February. Furthermore some researchers suggest that heat transport between tropical and polar latitudes is reduced due do weakening of Atlantic Meridional Overturning Circulation (AMOC) i.e. Gulf stream does not produce that much heating as it used to due to Greenland ice-sheet melting and decreased ocean thermohaline mixing.

Mirne noći u Kiezu

Prelazeći preko Baerwald mosta, Goranin Čobanin šutnu qpac u stari Landwehr kanal i odasla poruku - status u boci: “Girl you’ll be a woman soon”. Koliko se sjeća kući je išao sam, ali sjećanje mu je šupljikavo. Duge plave lasi koje je sporadično nalazio po postelji učine ga zbunjenim. Nije bio siguran gdje se točno probudio, ali prema dobovanju bubnjeva Kreuzberga slutio je da ne može biti daleko od kuće. Patrick Makau, Aberu Kebede i većina maratonaca već je istrčala počasni krug, ali Otto Normal, pa i "Run Lola, run" još uvijek su u ljutom trku. Opojan miris terpentina i kamfora, dražili su mu nosnice dok se pokušavao prisjetiti gdje se zatekao, a onda na virtualnoj moždanoj ploči stisnu rewind i premota film untrag.

"Živim u muzeju", rekao je Željko. "Znam, po struci si muzejski eksponat", dodao sam u šali i mahnuo konobarici s dva prsta signalizirajući joj da nam ponovi rundu.
"Hahaha", smijao se, i kroz veseli smijeh nastavio, "nisam, ali to je tek jedan od apsurda kojeg ponosno bilježim u C.V.-ju", dodao je sad se zagonetno smješkajući.
Gledao sam ga u nevjerici tražeći sličnosti, pitajući se koje su mi kvalifikacije neophodne, procjenjujući kakve su mi mogućnosti da se i sam uvalim u muzej kao muzejski primjerak. Zvuči kao vrlo poželjno zanimanje.
"U kakvom muzeju živiš?", želio sam znati.
"To je najbolje čuvana berlinska tajna", rekao je potičući mi daljnju
znatiželju.
"Aa-haaAa?" upitno sam ga gledao.
"Mogao bi reći da već sama činjenica što živim u muzeju, taj muzej čini umjetničkim djelom, no to je nebitno. Muzej i bez mene zaista jest umjetničko djelo, štoviše - masterpiece. Rijetko ćeš tamo zateći posjetitelje s ulice i turiste. Redoviti posjetitelji muzeja su kunsthistoričari i kuratori. Reći ću ti samo još to da je muzej osmislio i koncipirao naš čo'ek i tvoj kolega - prirodoslovac - atomski fizičar. Sve ostalo, saznat ćeš kad za to dođe vrijeme."
Ćaskamo - nešto mudro, ispijamo pive, zatvaramo kafanu i ubrzo je mijenjamo za otvorenu.

Stigli smo do imbisa (hot-dogdžinice) na Kastanienalee, naručili pivo i promijenili temu. Pažnju nam zaokuplja dinamika noći i ritam ulice. Iako je već otkucalo 2 sata iza ponoći, noć se doima još uvijek mlada i živa (ma, gdje si Živa?), a naša pozicija na trošnoj klupici ispred zabačenog imbisa je ekskluzivna VIP loža za promatranje galerije freakova koji su se zatekli na modnoj pisti ulice. Za Kastaniealleu me vežu drage uspomene. S druge strane ulice stanuje Ulrike. Na trenutak, razmišljam da je nazovem da nam se pridruži. Kasno je. Odustajem. Zvat ću je sutra u muzej. Baš je draga, žali se da Prenzlauer Berg nije više onako živahan bezirk kao što je nekoć bio. Fakat, pamtim kad smo je Gaga i ja prvi put pohodili još davne 2005 sve je vrvilo klubovima i birtijama, i pri povratku kući teško si mogao promašiti dobar after-whatever-party. Legendarni je Magnet Club u kojem sam sa svojim dobrim Rođom gledao Decemberists na Picaresque touru, preselio svoje odaje s Prenzlauer Berga u Kreuzberg. Zaista, Berlin se mijenja iz dana u dan. Ovdje je na snazi fenomen urbanog terraforminga, kojem sam i sam svjedočio tijekom učestalih posjeta gradu još 2004. Podstamer platz egzistirao je tada u jednoj maglovitoj i mračnoj inkarnaciji daleko od ove današnje utjelovljene u raskoši i blještavilu multiplexa i shopping centara.

Prenzlauer Berg i Mitte, svoje su zlatno doba doživjeli ubrzo nakon pada zida, tumači mi Željko naš čo'ek, dugogodišnji insider u Berlinu. Stanovi su bili jeftini, a mnoge kuće zaposjeli su artisti i anarhisti svih zemalja, ujedinjeni. Nije bilo neke infrastrukture, škole, vrtića, a ni kafića. S dolaskom umjetnika, otvaraju se klubovi, razvija se scena, i kvart postaje - hype. Za artistima, ubrzo stižu yuppiji - bankari i ekonomisti.
Zasnivaju obitelji, razvija se infrastruktura. Stižu obiteljski ljudi. Rastu cijene stanova. Slobodni umjetnici iseljavaju, klubovi propadaju i kvart postaje dosadan.
"Koji je period tog ciklusa hype-kvarta?", pitao sam.
Recimo da se cijela priča odvija u ciklusu od desetak godina, sljedeći hype kvart je Neukölln.
Hmm, to da je Neukölln - hype, čuo sam već prije dvije godine, obratit ću pažnju kad se sljedeći put zagubim po mostovima okruga Neukölln. Nakon pada zida bilo je stvarno surealnih scena, prisjeća se Željko, npr. nakon zaposjedanja zgrade bivšeg vojnog magacina odjednom je čitav grad bio preplavljen gas-maskama. Nije bilo neobično srest ekipu na partijima koja je furala gas-maske kao modni detalj dajući zabavi ugođaj nadolazeće apokalipse. Slušam s nevjericom i smijem se, a onda mi pažnju privuče debeljuškasti tip srednje visine u kožnjaku s irokezicom, pod miškom mu Alien Sex Fiend - ploča, u ruci piva, a u drugoj hot dog.
Ah da, prisjećam se da sam vidio plakat za koncert Aliena, i na trenutak pomišljao pohodit taj freak-show.
"Di ćeš kod nas sresti ovakvog lika?"
"Haha, pa nema takvih više ni u noćnoj mori Željka Malnara", ispalio sam ko iz topa, "izumrla je to vrsta kod nas."
"Berlin je kozmos infantilnih niša. To što se ovdje susreće nećeš nigdje vidjeti, a ne samo kod nas. Za vrijeme podijeljenosti grada zapadni su Berlin naseljavali Nijemci iz drugih krajeva tadašnje Zapadne Njemačke koji nisu htjeli ići u vojsku. Takav je bio zakon. Mogao si izbjeći služenje vojske, ako bi se nastanio u Zapadnom Berlinu uza zid. Tako da su grad naselili svi oni nenormalni, tolerantni i anarhoidni.
"Kreuzberg je pun takvih, i naravno doseljenika, ponajviše muslimana."
"Ah da, neizbježna tema ovih dana u Njemačkoj, Thilo Sarazzin, saraceni i integracija. Meni je stvarno neobično da hajku na saracene (muslimane) predvodi čovjek po imenu Thilo Sarazzin i to na tako vulgaran način, da nije zabrinjavajuće bilo bi smiješno. Činjenica je da su imigranti koji su naseljavali Njemačku dolazili iz lošije obrazovanih slojeve iz ekonomski nerazvijenih krajeva, raditi poslove koje Nijemci nisu htjeli raditi i to je kritičan faktor i suština problema začaranog kruga loše integracije - neobrazovanost, a uz neobrazovanje često ruku pod ruku ide i bogobojaznost bez obzira na vjeroispovjest. Neobrazovani useljenici se teško integriraju bilo gdje, a ne samo u Njemačkoj, bez obzira na to bili oni katolici, pravoslavci, muslimani, ili pak neke egzotične vjeroispovjesti."

Četiri vesele “sex&city” rasklašenice za susjednim stolom dobacuju se senfom i hot dog kobasama, te nastojimo sačuvat koncentraciju kako ne bi išli kući musavi. Kiša lagano sipi. Freakovi se povlače, zavjesa pada na naš freak-show, i mi se pozdravljamo. Dođi sutra u muzej oko 5.

Ukrcavam se na tramvaj linije M10, na relaciji Danzigerstr-Warschauerstr. Gdanjsk 80-e. Poljska u mome srcu, automatski mi se nameće glazbena kulisa, dok sam s intenzivnim zanimanjem promatrao suputnika koji je čitao Bethowenovu biografiju, pri tom gestikulirajući kao da pjeva, a ne čita knjigu. Zanimljiv lik u ranim
četrdesetima, crna beretka, cvikse i brkovi. Pokušavam mu raskrinkati sudbinu. Tko je? Čime se bavi? Odakle dolazi? Po izgledu mogao bi biti i dirigent simfonijskog orkestra, ali i salonski intelektualac. Ne uspijeva mi, pa ipak Campersice na nogama otkrivaju latentnog pankera.

E to je "big city buzz", pomislih nakon što sam pustio glasinu o neobičnom liku iz muzeja kojeg sam neki dan upoznao. Kratko nakon što je razgovarao s Ulrike i pozvao je u muzej, nazvala ga je M. koja bi također rado vidjela taj monument. "Dođite", rekao sam nakon što me je pitala može li povest muža i klince, "bit ćemo veselo društvo."
---
...nastavit će se - a možda i neće, ovisno o tome ak bude vremena. Pozitivni feedback, mogao bi doprinjet poticanju pisanja nastavka :)
---
Ovom zgodom, također izražavam hvalu Sanji na lektoritranju, te pri tom izraženim sugestijama, Željku na ugodnom druženju, Ulrike i Kati na svekolikoj podršci pri snalaženju u Berlinu

Quo vadis, Hrvatska?

Pretvara li se domovina u društvo retardiranih sljedbenika facebook grupa, "ili misliš svojom glavom?", pitao se prevrčući se po krevetu nakon suočavanja s poražavajućim rezultatima peticije znanstvenika da se emisija "Na rubu znanosti" izuzme iz znanstvenog programa i uvrsti u zabavni program. Tekst "PREDMET: Pritužba na rad HRT-a zbog kršenja Zakona o HRT-u i Zakona o elektroničkim medijima emitiranjem emisije Na rubu znanosti", se može pročitati ovdje:
http://vinkovic.org/Projects/MindExercises/blog/Pismo_Na_rubu_znanosti.pdf
a sadržaj pisma se može podržati potpisivanjem peticije ovdje:
http://www.gopetition.com/petitions/the-edge-of-science.html

Naravno, odmah se pojavila peticija za podršku Krešimiru Mišaku i njegovoj emisiji s višestruko mnogoljudnijim odazivom od peticije za podršku Pritužbe, a učestala je i pojava besmislenih facebook grupa poput "Na rubu znanosti - podrška Krešimiru Mišaku" s mnoštvom dezorjentiranih sjedbenika koji se priključuju, a i da ne znaju zašto, za koga ili protiv koga. Najčešći iskaz na pitanje zašto podržavaju Krešimira Mišaka, barem od mojih prijateljica jest taj da je zgodan, a Đikić im ide na živce, ili sve je obmana, sve je laž i cijeli TV program je dezinformiranje, a Mišak sa svojom emisijom je zapravo najbenigniji izdanak prevare, a čak je i zabavan.

Zemlja prosperita

Stvarno tužno, pomislih, ako je Mišak najzdraviji oblik informacije koji HTV može ponudit. Nije dobro! Ili možda je? Kad bi to zaista bile znanstveno utemeljne činjenice za par godina Hrvatska bi mogla riješiti sve svoje gospodarske i političke probleme. Najprije energetske s nekim od perpetum mobile riješenja s ruba znanosti, zatim bi mogli postati vodeća intergalaktička diplomatska sila sa svim tim prosvjetljenim vidjelicima koji komuniciraju s vanzemaljcima. Među prvima mogli bi ukinuti zdravstveno osiguranje, jer ćemo ovladati znanjem liječenja dodirom kojima raspolažu Mišakovi sugovornici. Oni koji ne posjeduju dovoljno talenta za razvoj iscjelitelskih moći, već će razviti neku paranormalnu vještinu prema učenju Mišakovih freakova koja će voditi razvoju novih za sada još nepoznatih zanimanja i općem prosperitetu hrvatske ekonomije.

Hell-o-u, this is your wake up call!

E, ali na žalost neće biti tako i to je zapravo suština zablude. Eksperimente i saznanja utemeljena na znanstvenoj spoznaji moguće je reproducirati u svrhu društveno korisne primjene dok je pseudo-znanstveno ili onostrano samo pusta tlapnja i zabluda.
Pritužba Dejana Vinkovića, nije protiv Mišaka i njegove emisije, već jednostavno inzistiranje da se Mišakova emisija ne prodaje pod znanost. To ne samo da vrijeđa svakog čestitog znanstvenika, već je dezinformiranje javnosti i na kraju krajeva otimanje satnice na uštrb popularno znanstvenom programu tipa odabrao Đelo Hadžiselimović. Ekivalentan slučaj bi bio da neki hipotetski (ili kako bi Držićev Pomet rekao: "metimo kazti") hateveovski urednik, Knjazovu estradno-putopisno Koledžicu utrpa pod kulturno-umjetnički program. Siguran sam da se to umjetnicima i djelatnicima u kulturi ne bi svidjelo, jer omalovažava i obezvrijeđuje njihov rad.

Don't try this at home, this is not a science, this is your favorite freak-show

Nemam ništa protiv da se "Na rubu znanosti" prikazuje u zabavnom, duhovnom, religioznom ili već nekom ezoteričnom programu, a preporučio bi "Parental guidance" za mladež i da se veli u najavi "Don't try this at home, this is not a science, this is your favorite freak-show". Osobno, ne gledam TV, a pogotovo ne HTV već barem 7 godina otkako sam u Njemačkoj, pa tako ni Mišakove emisije. Tek mutno se sjećam da sam prije 7 godina pokušavao pogledati neku od njih, ali bi me žestoko smorila pa bi uglavnom zaspao prije kraja emisije. Osim toga zirnuo sam mu na blog, nzainteresirano zjevnuo, i zaboravio na tog lika, sve do nedavno dok na youtube nisam pogledao emisiju u kojoj je gostovao akademik Vladimir Paar govoreći o klimatskim promjenama. Kao klimatologa, ta me tema izrazito zanima tj. "Climate is my job and I am doing that for living!", i iako mi je akademik Paar bio jedan od dražih profesora na faksu, nemalo sam se razočarao njegovim neznanstvenim argumentiranjem i izlaganjem o temi za koju nije kompetentan. Naime akademik Paar zaista je stručnjak za teoriju nelinearnih dinamičkih sistema, i klima zaista je nelinerni dinamički sistem, ali i psihijatar je stručnjak za ljudski mozak i psihu, pa ipak kirurške zahvate na mozgu ne izvodi psihijatar, već neurokirurg. Isto tako klimom se bavi klimatolog, a ne teoretičar nelinearnih dinamičkih sistema. To ne samo da je bilo na rubu znanosti, već na rubu dobrog ukusa. A najveći je problem što Krešimir Mišak zapravo nema pojma da akademik Paar nije kompetentna osoba koja može reć dvje-tri pametne o klimatskim promjenama, već Mišak može tek bogobojazno kimat glavom i pravit se da mu je sve jasno i gradit hipotze o zavjeri bjelosvjetskih silnika i uzurpatora svijeta. Uglavnom, ako to već neko nije napravio, onda se spremam čim uhvatim volje, vremena i energije pozabavit se tom emisijom i isecirati do u detalje, i prokomentirati što je u njoj znanstveno, a što pseudo-znanstveno za one koji ne razumiju razliku. Na žalost čini se da je sustav obrazovanja i opće kulture u Hrvatskoj, pa onda i sustav vrijednosti toliko degradiran da ni akademski obrazovani ljudi ne razlikuju znanstveno od pseudo-znanstvenog, pa onda ni ne mogu razlučiti što je za njih korisno i dobro, već je bitno ko je zgodniji i zabavniji, i rađe će konzumirati palamuđenje zgođušnog voditelja nego srkat znanje i istinske vrijednosti u odabiru časne starine poput Đele Hadžiselimovića.

Kao neki zakjučak

Ukratko, ne gledam "Na rubu znanosti", te ću ostale emisije dragovoljno propustiti i zadržati "beyond my expirience", onostrano. Profesionalna etika znanstvenika, a ne taština, nalaže mi da kažem da je trpanje emisije "Na rubu znanosti" pod znanstveni i obrazovni program obmana javnosti i kao takvo štetno za Hrvatsku. Peticija kolege Dejana Vinkovića zaista nema veze s taštinom znanstvenika, već je za dobrobit građana Hrvatske, koji su na žalost već toliko zasljepljeni da ne vide što je za njih dobro, a što loše.
Ko je shvatio, razumjet će!

Dobro jutro, Hrvatska! Ja sam Goran Georgievski, trust me I am a scientist, still working hard to justify insanity by being a mad scientist!