Kako se bližio kraj zimovanja u Val di Sole, tako mi je sve više rasla nervoza da ću zbog ovog ili onog razloga više vremena provesti na skijaškim pistama nego na planinarsko skijaškim turama. Najčešći razlozi zbog kojih skijaške ture otpadaju su vremenske prilike, i skupa pojedinačna planinarska vođenja. Planinarski vodič košta minimum 200 Eura po danu, što je prihvatljivo ako se troškovi dijele na 3 ili više osoba.
Nakon pet i pol dana provedenih na pistama skijaškog karusela Skirama Dolomiti Adamello Brenta koje uključuje 8 skijališta s ukupno 380 km piste http://www.skirama.it/EN/home/ obišao sam točno polovinu njih (Marilleva - Folgarida, Madonna di Campiglio, Peio, Passo Tonale). Iako je GPS log pokazivao prijeđenih 440 km u tu brojku su uključeni i usponi funiviama tj žičarom, tako da i prevaljena kilometraža u spuštanju odgovara, otprilike polovini ukupne dužine svih skijaških staza uključenih u skiramu.
No, nije samo dosada nastupila nakon 5 i pol dana skijanja pistama, već i popriličan umor tj. zamor. Glava hoće, a noge više nemaju snage pratiti radnju fabule, izvodit pokrete zbog kojih je skijanje ples na huku vjetra i elementa, pa skija ne klizi kao prva 2-3 dana. Vrijeme je da okrenem leđa gužvama na pisti, ciki i drečanju nejači, gunguli masovnog turizma, i sve si nekaj mislim: “Valja meni prema djevičanski bijelim padinama, prema netaknutim vrhuncima.”
Proučavam karte, raspitujem se po turističkim uredima za neke manje zahtjevne, a opet atraktivne skijaške ture koje bi mogao izvesti u vlastitoj organizaciji i zapućujem se u pustolovinu pohoda na mojih prvih 3 soma metara ispenjanih na skijama – cilj je Peio Tre Mille. Nakon kraćih konzultacija na info punktu saznajem da je po pisti zabranjeno penjanje, pa se odlučujem za alternativnu varijantu, do prve međustanice idem gondolom, a od tamo nastavljam penjanje šumom, po markiranom planinarskom putu. Fino sam to smislio, samo još treba naći taj šumski planinarski put. Na nekoj mješavini talijanskog i body language uspostavljam komunikaciju s osobljem u planinarskoj kući Scoiattolo.
”Dove comincia ciaspole o sci alpinismo percorso”, raspitujem se ja za mrkirani planinarski put? Ovaj bespomoćno širi ruke, nudi bombardino i ostale delicije talijanske kuhinje, a ja se zapućujem sljedeći kartu, prema donjoj stanici skijaške sedežnice. Tamo ponavljam istu priču, i ovdje mi djelanik žičare na moj veliki ushit pokazuje, iza kuće je put, zapravo puteljak koji vodi u šumu i dalje prema bijelim prostranstvima.
