planine, bruji bijes i krici vještica. Goethe
Potaknuti pričama vremenskih putnika, krenuli smo tragom glasova prošlosti. Do Čokoladnog grada i podnožja brda koristili smo redovne linije, a potom parnu željeznicu, do Benneckensteina i dalje u srce mitskog brda - planinarili. Ovdje je foto priča, pustolovni storyboard!
I prije nego li se prepustiš uživanju ovog začudnog zapisa budi upozoren dragi čitatelju:
Ne preporučuje se osobama slabih živaca, klaustrofobičarima, agorafobičarima i inim fobičarima. Preporučuje se gledati slike i srkati tekst po brojevima.}
Pozdrav iz Harza
goraquanaut
Unatoč najavama orkanskog nevremena, i urote mračnih sila da spriječi našu misiju, na poziv mještana krećemo prema Benneckensteinu. U šturom pismu navode se tek kratki biografski podaci o 12-tero emo-djece nestalih u začudnim okolnostima.
Prva stanica našeg putovanja je bajkoviti Čokoladni grad.
No, mi nemamo vremena za uživanje bajkovitog ugođaja i krećemo dalje, u potragu za nestalom emo-djecom.
Parnu željeznicu guta već daljina.
 |
| From Harz |
U snježnoj bjelini teško se oteti epskom ugođaju dalekih krajolika,
 |
| From Harz |
poetici Sibira i tihog Dona. Društvo mi prave stari jarani Dr. Jura Živago i Pantaljimon Prokofjević Melankolov.
 |
| From Harz |
Iz epskog drema me prenu udar. Vlak u snijegu - zastaje, a već pomalo pripiti, a time nesvjesni rizika i opasnosti kojima se izlažu, putnici pjevaju: "Što će nama željeznica kad se pije šljivovica!"
 |
| From Harz |
Snježna mećava je na putu. Može potrajati danima dok ne raskrće prugu. Moj vjerni drug na ovom zadatku je Ichabod Crane, iluzionist i fantasmagoričar, stručnjak za optičke instrumente i magiju. Čuvar sedmog pečata. Mislim da ponekad pati od krize identiteta, jer često zna reći: "Elementarno, Watson!"
 |
| From Harz |
Životi su u pitanju, vremena nema. Krećemo na put pješke, izlažući se rizicima bijelog prostranstva. Table upozorenja jasno upučuju da je daljnje kretanje šumom na vlastitu odgovornost. Bijesne lisice, pregladnjeli vukovi, podivljali veprovi, mahnite zvijeri, tek su zemaljske opasnosti koje nam prijete. Napetost i uzbuđenje - tenzija raste zbog onih od ovoga svijeta nama nepoznatih opasnosti.
 |
| From Harz |
Na putu srećemo lovca Luku. Upozorava nas tek na elementarne nepogode. Iza dobročudnog lika krije se neka zloća, taman toliko da čitatelj ne bude siguran jel ovo pozitivan lik ili negativan
 |
| From Harz |
Daje nam tek neke općenite upute. Smije se na naše upite o začaranoj šumi. Kaže, nije očekivao od dvoje učenih ljudi poput nas pitanja vezana uz bapske priče.
Produžujemo dalje u srce mitskog brda..., ali pred nama je labirint začarane šume. Tužne jele, krikovi i jecaj poludjeloga redovnika. Jata bjeloglavih šismiša
 |
| From Harz |
strmoglavljuju se na nas, ali vjerni Ichabod odbija njihov napad optičkom varkom. Napredujemo u tišini. Ichabod zaostaje. Na trenutke mrm-mrm-mrmlja. Vjerujem da izgovara magične riječi protiv nekog zla kojeg ja, eventualno mogu tek naslutiti. Ne zapitkujem ga, ne želim znati. Atmosfera me podsjeća na onu epizodu kad smo zaglavili u Lovecraftovoj Planini ludila. U daljini topot konja u magli...
Ichabod je iscrpljen. Troši puno energije, ali stižemo u pravi čas. Na prvi pogled, sve je normalno u gradu. Iznenađuje me toplina koja se širi oko katedrale. U gradu i oko grada gotovo da nema snijega. Djeca pjevaju: Lanterne, lanterne, Sonne, Mond und Sterne.
 |
| From Harz |
Miris kuhanog vina i klobasa razdražuje mi nosnice. Naivno prilazim jednom standu i poručujem okrijepu. Ichabod je na izmaku snaga, mislim prijat će mu gutljaj. Zaustim da gricnem, te njemu dodajem krčag. Prinosim zalogaj ustima, a vjerni Ichabod odgurnu čašu i izbije mi slasni zalogaj iz ruku. Gledam ga u bijesu, a onda shvaćam da mi je ovim prisebnim i požrtvovnim činom zapravo posljednjim krajičkom snage, spasio život. Djeca i dalje pjevaju, ali glasovi postaju nekako daleki. Daleki glasovi stapaju se sada u suludom ritmu bubnjeva najavljujući početak ceremonije. Ichabod je predahnuo i sad je bolje. Mješamo se s gomilom i pokušavamo saznati povod slavlju.
 |
| From Harz |
Iz mase se izdavaju razigrane djeve. Zavodnički plešu oko nas. Uvijaju svoja tijela i poput jegulja migolje oko nas.
Prekasno shvaćam. Ostvaruju se moje najcrnje slutnje: ovo je klopka za Čovjeka od pruća - Wicker Man-a. Sve je varka. Emo-djeca nikada nisu ni postojala. Bili su tek mamac da nas dozovu u grad i žrtvuju strance u poganom obredu - spale na lomači. Molećivo sam pogledo Ichaboda u nadi da krije još neki trik. Optičkom varkom iskrao nas je iz naših tjela, a ostavio naše holograme za žrtve hjihovom poganim običajima, a potom Ichabod posegnu za mantrom i krajnjim naporom zazva željeznicu iz daljina. |
| From Harz |
I što reći na kraju još jednog više ili manje uspješno razriješenog slučaja, nego ponoviti riječi uvjerljivog naratora: I ja sam tamo bio i vino pio i još mi je jezik mokar. Živili, boq!
